Podgreda je malo selo razvučeno pod samom liticom Grede – tek nekoliko kuća. Tu jedan rasjed prokida litice kuda je mogla proći stoka na pašnjake Kruga, a putnici kroz prolaze Cincara prema Šuici i Kupresu. I danas u Podgredi stoji stara Bučina kamena kula na kat, koja je, prema načinu gradnje, imala i odbrambenu funkciju. Teška drvena vrata kule utvrđivala su se sa unutrašnje strane drvenom gredom koja se uvlačila u posebne rupe na zidovima vrata. U donjem dijelu su i puškarnice, te rezervni izlaz. Još veća, Jelečeva kula, opasana zidovima i velikom kapijom nalazi se istočno odavde. Ostale su tek ruševine kule i ostaci Jelečevih kuća.

Najkrupniji posjednici na ovom području bili su livanjski Džepari, a zemlju su još imali Jeleči, Buče i Čitači. Muslimansko groblje, pod imenom Bučino greblje, nalazi se ispod Bučinih kuća. Pravoslavno stanovništvo se sahranjivalo na srpskom pravoslavnom groblju u Potočanima, o kome više možete pročitati ovde: https://omlivanjska.com/2013/09/13/groblje-u-potocanima/

Ispod sela je izvor Zvonac, a u samom selu uvijek je bilo stalnih bunara. U zaseoku Grgići je vrelo Pervanuša, u čijoj je blizini pojilo za stoku. Izvor ne presušuje.

Toponimi Podgrede: Aptuša, Bristuše, Crkvina, Celin dolac, Čitakov dolac, Čula, Džeparov brig, Džeparova draga, Džomuša, Hanske njive, Higuše, Kovanluk, Krčovina, Kruške, Mučevača, Osredak, Podvornice, Pogledala, Rajčova kosa, Razdolje, Šeremetovo vrilo, Šehuše, Zvonac, Žilica glavica.

U Drugom svetskom ratu, Ustaše su u ovom selu ubile 5 Srba tokom 1941. godine. Njihova imena možete naći ovde: https://omlivanjska.com/livanjski-srbi/secanje/

Prema popisu iz 1991. godine, u selu je bilo 89 stanovnika, od čega srpske nacionalnosti nijedan, 78 hrvatske nacionalnosti, 11 bošnjačke/muslimanske nacionalnosti.

RODOVI

Srpske porodice su bile:

DUVNJACI – doselili se od Duvna;

ĐURANI – ranije Injci, doseljeni iz Gerzova kod Jajca;

JAGODIĆI – iz Tičeva kod Grahova; Jagodići su bili Džeparovi, a Đurani Čitakovi kmetovi.

Bošnjaci koji su živjeli u Podgredi: BUČE; ČITAČI – turskog su porijekla; JELEČI; RIBE.

Hrvati: ĆALETE; GRGIĆI; TOKIĆI.

PRAVOSLAVNE PORODICE IZ PODGREDE NA POČETKU DRUGOG SVETSKOG RATA 

(priredio: Siniša Jagodić)

JAGODIĆI

U Podgredi pored Livna bilo je 7 porodica Jagodića:

Porodica I

Jagodić Mijo (umro tokom drugog svetskog rata) sa ženom Ružom, od golinjevskih Pažina, imao je 2 ćerke i 6 sinova:

1.    Jagodić Ola – umrla od tifusa;
2.    Jagodić Milica – udala se u Glamoč u Kozomare;
3.    Jagodić Sava – ubijen od strane ustaša 1941. sa suprugom Cvitom od Važića iz Rašćana kod Duvna, imao ćerke Vidosavu(umrla) i Draganu (živi u Aranđelovcu);
4.    Jagodić Veljko – odselio se posle rata u Beograd, gde je umro i sahranjen; imao sina Kostu (koji je vrlo mlad umro) i ćerke Dušanku, Živanu, Olu, Zoru, Vidu i Miru koje žive u Beogradu, sem Zore koja živi u Livnu;
5.    Jagodić Luka – odselio se posle rata u Aranđelovac, gde je umro i sahranjen – sa ženom Stanom-Garom (Radeta) ima sina Radeta koji ima 2 ćerke;
6.    Jagodić Kosta – nestao 1941-1945, verovatno na području Glamoča;
7.    Jagodić Nikola – nestao 1941-1945, verovatno na području Glamoča;
8.    Jagodić Momčilo – odselio se posle rata u Aranđelovac, gde i danas živi (supruga Mira iz Radeta) i ima kćerku Ranku i sina Mišu koji ima sina Momčila i ćerku Milicu.

Porodica II

Jagodić Tomo – (umro pre rata) sa  suprugom Jovankom (ubijena 1941.)  iz Rilića ima 4 ćerke Anđu, Rajku, Danicu i Nevenku i 3 sina:

1.    Jagodić Luka –posle rata se odselio u Aranđelovac, gde je umro i sahranjen. Sa suprugom Pavom iz Petrovića (Glamoč) imao jednu ćerku Rajku i 5 sinova Svetka (4 ćerke Radmilu, Oliveru, Snežanu i Slobodanku), Ratka (ćerka Slađana, koja ima Maju, Magdalenu i Nemanju i sin Radivoje koji ima Veljka i Ninu), Slobodana (sinovi Nenad, koji ima Nedu i Laru, i Srđan, koji ima Ivana i Lolu), Živka (sinovi Aleksandar i Đorđe) i Ranu (ćerka Jovana i sinovi Luka, koji ima Petra, i Miloš koji ima Janu) koji žive u Aranđelovcu;
2.    Jagodić Miloš – posle rata kolonizovan u Obrovac u Bačku gde je umro i sahranjen. Njegovi sin Milan živi u Bačkoj Palanci, a ima i ćerku Milu;
3.    Jagodić Živko – pre rata otišao u  Potočane. Ubijen u Livnu 1941. od strane ustaša. Ima sina Tomu koji ima 2 sina i ćerku Milu.
Porodica III

Jagodić Pero – (poginuo u prvom svetskom ratu) sa suprugom Jokom od Ercega iz Doca kod Glamoča imao 2 sina:

1.    Jagodić Mirko – posle rata se odselio u Livno gde je umro i sahranjen, sa suprugom Ljubom (od Pažina iz Golinjeva), ima 2 kćerke Dragicu i Danicu i sina Peru (sinovi Siniša koji ima Mariju, Milicu i Miloša i Rade koji ima Katarinu) koji žive u Beogradu;
2.    Jagodić Stevo – umro posle rata i sahranjen u Potočanima sa suprugom Jelom Ćevap iz Baljaka (Šuica), ima kćerku Vojku i sina Dejana (umro mlad) i Vojina (ćerke Dijana, Dejana i sin Stevo koji ima ćerku Anastasiju) koji živi sa porodicom u Tesliću.

Porodica IV

Jagodić Jovo – (poginuo u prvom svetskom ratu), ima 2 sina Nenada i Radu.

Jagodić Nenad – zverski ubijen tokom rata (posmrtni ostaci na Partizanskom groblju u Livnu) sa suprugom Jelom iz Vuleta od Glamoča, imao ćerku Milu i 2 sina:

1.    Jagodić Jovo – umro i sahranjen u Livnu (supruga Đuka Vujanović), ima ćerku Milu i sina Nenada, koji ima Đanina i koji žive u SAD;
2.    Jagodić Ilija – nastradao u saobraćajnoj nesreći u Aranđelovcu sa suprugom Gospavom Baroš iz Sajkovića, ima sinove Nebojšu i Nenada koji žive i Beogradu.

Jagodić Rade – posle rata preselio u Žabljak gde je umro, a sahranjen je u Livnu. Sa suprugom Stakom (od Pažina iz Golinjeva) ima ćerku Maru koja živi u Banjaluci i sinove:

1.    Jagodić Boško – živi u Zagrebu i ima 2 sina Duška i Radeta;
2.    Jagodić Borislav – živi u Banjaluci i ima ćerku i sina;
3.    Jagodić Nenad – živi u Splitu i ima 2 ćerke.
Porodica V

Jagodić Ilija – poginuo u prvom svetskom ratu, imao sina  Branka koji je ubijen od strane ustaša 1941. a sa ženom Draginjom (od Laganina iz Gubera) ima sina:

1.    Jagodić Milorad – živi u Tovariševu u Bačkoj

Porodica VI

Jagodić Boško – ubijen od strane ustaša u Livnu 1941. sa suprugom Ružom (od porodice Laganin), ima 2 ćerke Darinku i Stanu i 4 sina:

1.    Jagodić Bogdan – nastradao kao učesnik rata 1941-1945. na Zelengori;
2.    Jagodić Stojan – živeo i radio u Travniku gde je umro i sahranjen;
3.    Jagodić Maksim – posle penzionisanja u Livnu odselio se u Aranđelovac gde je umro i sahranjen;
4.    Jagodić Pavo-Garan – nestao skupa sa sestrom Darinkom tokom rata 1941-1945.
Porodica VII

Jagodić Pavle – poginuo u prvom svetskom ratu i imao ćerku Pavu sa Jefom (od Sprema iz Kupresa) – posle rata se udala i živela u Londonu gde je i umrla.

DUVNjACI

Porodica I

Duvnjak Stanko – umro posle rata i sahranjen u Potočanima, sa suprugom Jefom (udovicom iz Jagodića), ima ćerku Stanu i sina

1.    Duvnjak Simo – umro i sahranjen u Livnu  gde je živeo sa porodicom.

ĐURANI

Porodica I

Đuran Božo – stradao u pokolju 1941. godine. Ima ćrke Milu i Jelenu i sinove koji su kolonizovani u selo Obrovac u Bačkoj:

1.    Đuran Cvijo
2.    Đuran Drago
3.    Đuran Rajko

Porodica II

Đuran Stojan – živeo i umro u selu Podgreda a sahranjen u Potočanima. Sa suprugom Stojom  (iz Potočana) imao 3 ćerke – Ružu, Bosiljku i Radojku i 3 sina:

1.    Đuran Dušan – odselio se u Aranđelovac gde je umro i sahranjen;
2.    Đuran Ilija – živeo i radio u Beogradu gde je umro i sahranjen;
3.    Đuran Milan – koji se iselio u Aranđelovac posle najnovijih ratnih zbivanja.

ĆEVAPI

Porodica I

Ćevap Đorđe – iz Baljaka kod Šuice, umro u Podgredi a sahranjen u Potočanima. Sa sprugom od Zelena iz Cebara kod Duvna ima 2 ćerke – Jelu udatu za Stevu Jagodića i Milicu udatu za  Milenka Radetu u Guber.

Neobično interesantno, i vrlo zagonetno je ime susjednog sela Bastasi. Teško je objasniti šta znači naziv naselja. Naziv, vjerovatno, nije slovenski. Čini mi se da naziv sela podsjeća na nekadašnje prisustvo Rimljana. Na izvoru Bastašice, i praistorijskoj gradini, nađeni su arheolški i epigrafski ostaci, ulomci rimskih nadgrobnih spomenika koji mogu da posvjedoče o nekadašnjem rimskom naselju na ovome lokalitetu. Interesantno je da u južnoj Italiji postoji mjesto zvano Basta. Može biti da su se i livanjski Bastasi ranije zvali Basta, odnosno da su to ime naselju dali rimski legionari, vojnici, među kojima je neko mogao biti iz istoimenog mjesta u južnoj Italiji. Preko ovih podataka ne može se olako prelaziti. Smatram da je ime sela formirano od italijanske reči „basta“, koja se upotrebljava u značenju našeg „dosta“, te da ime sela Bastasi podsjeća na nekadašnje prisustvo Rimljana.

Josip Smodlaka smatra da je ime sela izvedeno od grčke riječi „bastaks“, nosač, što bi se teško moglo prihvatiti.

Selo se nastavlja na Bogdaše. U selu živi predanje, da je naziv dobilo po potoku Bastašici. Priča se i o nekoj rimskoj vojsci „Bas“. U okviru sela , na lokaciji zvanoj Crkvina, iskopano je nekoliko ostataka rimskih nadgrobnih spomenika. Ima još nekoliko srednjevjekovnih stećaka, bez teksta i ornamentike. Sve nas ovo upućuje na zaključak, da je ovdje, u određenom vremenskom periodu, bilo staro naselje.

I ovdje su do decembra 1994. godine živili isključivo Srbi:

CVIJANI – Doselili su davno iz reona Šujice. O njima nema bližih podataka, niti o njihovom daljnjem porijeklu. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ĐAPE – Radi se o doseljenicima iz Bitelića kod Sinja. Njihovo daljnje porijeklo je okolina Trebinja i Nikšića. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

GUZIJAN – osim starih bastašana malo ko i zna da je u Bastasima živela i ova familija. Doduše, poslednji su iselili iz Bastasa u kolonizaciji krajem 1945. godine u Vojvodinu (Banatski Despotovac). Sada ih ima u Ban. Despotovcu, Novom Sadu, Beogradu, Zrenjaninu… Jedan od poznatijih Guzijana poreklom iz Bastasa je Dragan Guzijan (1959.) reditelj u RTV u Novom Sadu.

IVETIĆI – Doselili su iz Vrličke regije, iz Civljana. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

KALABE – Oni tvrde da su doselili iz Glamočke regije, sa područja Crnog Vrha. Njihovih rođaka ima u Halapiću kod Glamoča, koji su pod istim prezimenom došli na ovaj teren iz Bastasa. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

KOZARI – Ovaj rod se doselio iz sela Zastinje kod Livna. Prije su se prezivali Lovren. Prezime Kozar su dobili po jednom od njih, koji je čuvao koze. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

KOZOMORE – Porijeklom su sa Kozare. Neki istraživači tvrde da su Kozomare porijeklom iz Starog Vrha. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

LOVRE – Doseljeni su u Bastase iz Popovića kod Glamoča. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

LjUBOJE- Tvrde da su doseljenici iz reona kod Ključa. Slave Svetog apostola i jevanđelistu Marka.

ŠEGRTI – Prema utvrđenom, Šegrti u ovo selo dolaze iz okoline Livna. Tamo su se prezivali Deridaska. Ispitivanjem nije utvrđeno odakle je porijeklom ovaj rod i zbog čega je mijenjao prezime, te da li ga je imao stalno ili privremeno i imaju li ikakve veze sa Šegrtima u Lastvi, kod Trebinja. Ovaj rod je poznat u užoj i široj regiji. Svrstavaju ga u razgranatiju cjelinu. Mogao bi se svrstati u starosjedioce Livanjskog polja. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

VUKOVIĆI – Znaju da vode porijeklo iz Vrličkog kraja, sa izvora rijeke Cetine. Tamo su imali svoje daljnje rođake sve do raspada avnojevske Jugoslavije. Slave Svete mučenike i besrebrenike Kozmu i Damjana.

———————————–

Izvor: http://www.lijevno.com

Selo Bila je dobilo  ime po neogenom laporu na ogoljenim stranama inače šumovitog Tribnja, koje su izdaleka vidljive zbog svoje bele  boje. Selo Bila je zabeleženo u prvom turskom popisu stanovništva krajem 15. vijeka, a biskup Miletić selo označava 1813. kao Karačić (Karagich).

Dva stećka nalaze se u zaseoku Mejdan. Jedan kameni sanduk je obilježen motivom konja i neke životinje u plitkom reljefu. Na lokalitetu zvanom Gaj nalaze se ostaci starog muslimanskog groblja. Nema nišana i vidljivi su samo ostaci kamenih okvira mezarova. Uz cestu Livno-Split je malo pravoslavno grobljе; najstariji spomenici datiraju sa kraja XIX vijeka. Više o ovom groblju možete naći ovde: https://omlivanjska.com/2013/09/13/bila-2/   U Biloj su i dva katolička groblja, oba mlađa.

U selu je više bunara: Baljkov bunar, Bila – koji ne presušuje ni tokom najvećih suša; Ćergovac i izvor potoka Lastva. Biloj pripadaju Karačić, Crni Vrh i Mejdan.

Na popisu 1991. godine, u selu je bilo 772 stanovnika, od toga 762 Hrvatske nacionalnosti a 3 srpske nacionalnosti. Danas u selu više nema Srba.

RODOVI

Srpska porodica, Kozomara, koja je živela u Biloj do 1994. godine, tu se doselila iz Bogdaša. Slave Svetog Jovana.

Danas su u selu samo Hrvati. Hrvatski rodovi u Biloj su: BADROVI – preselili iz Podgradine; BALTE sa Tijarice u Dalmaciji prije 1815. godine; BARACI – iz Bajagića kod Sinja, bilo ih je 1741. godine u Čaprazlijama; BOLOTINI – iz Aržana u Dalmaciji, u Bilu su doselili iz Grboreza; GREBENARI – u Srdevićima su 1741. godine; IVANKOVIĆI – doselili iz Dobranje u Dalmaciji; KOVAČI – iz Ljutog Doca u Hercegovini; KRŽELJI – iz Žeževice kod Zadvarja u Dalmaciji; KUPREŠANIN -doselili sa Kupresa; MILANOVIĆI – iz Otoka kod Sinja; SEMREN (ranije Subašić) -sa Klisa u Dalmaciji; ŠPERCI – iz Dalmacije; VIDOVIĆI – ranije Pravdići iz Dobrog; VRDOLJACI – iz Dalmacije. U Srdevićima su 1741. godine.

————————————————-

Izvori: http://www.lijevno.com i http://www.relax-livno.com

Bogdaši se prostiru u dužinu oko 3 kilometra, a ime mu ukazuje na dobra koja je ovom pitomom mestu dala priroda („Bog daše“, kao Bog dao). Bogdašima pripada zaseok Ramić, čije je ime postalo od roda Ramić, ranije Lovre.

Jedno mjesto je veća nekropola sa oko 60 stećaka amorfnog izgleda i slabije izrade. Veći je broj ploča i tek manji broj sanduka (manja nekropola stećaka nalazi se i u zaseoku Cvitići). Nedaleko odatle je pravoslavno groblje sa arhaičnim spomenicima ukrašenim raznolikim etnografskim elementima (šestokrake rozete, grozdovi grožđa). Groblje je obnovljeno tokom leta 2012. godine, a oko njega izgrađena ograda, prilozima meštana sela. Više o groblju možete saznati ovde: https://omlivanjska.com/2013/10/06/groblje-u-bogdasima/

Gotovo svaki zaselak ima svoj bunar, ali većinom presušuju. Takvi su Ivetića, Šegrtov, Ramića, Kozomarin, Kalabin i dr. Toponimi u Bogdašima i okolini su: Borovine, Bijele njive, Bogdaški lug, Bradarin dolac, Brekinja, Bukvik, Bunar, Divakinja, Duboka draga, Gnjilovača, Gola kosa, Gorica, Guštra, Ivančevića gora, Ivančevića gumno, Kicelj, Klenje, Klin, Konopljik, Koševine, Krudin dolac, Kulašica, Kule, Lastva, Loparić, Lovre, Luka, Malovarica, Marčuša, Mašet, Milićevka, Močvara, Ogradica, Orluša, Osoje, Papuča, Pavhtša, Pecinaj bašća, Piskovac, Radojino vrelo, Rašeljka, Ravni tavan, Riškovac, Šaraica, Šeničište, Široka draga, Štuklić, Trkuljuša, Uzglavak, Vrelo, Vrtača, Klin, Vučija, Vulića ledina, Ždralovac.

Prema popisu iz 1991. godine, u selu je bilo 83 stanovnika, od čega 80 srpske nacionalnosti, 1 hrvatske nacionalnosti i 2 osoba ostalih nacionalnosti.

Bogdaši na Facebook-u: https://www.facebook.com/bogdase.selo

Stanovnici sela bile su porodice srpske nacionalnosti:

KATIĆI – Nekada su se prezivali Injac. Ovdje su doselili iz Kazanaca. Slave Svetog Vasilija Velikog.

KONjIK – Ovaj rod je doseljen iz Dalmacije, iz Kijeva u Vrličkoj Krajini. Slave Svetog Stefana.

KOZOMORE – Starinom su od Kozare. Prvo su doselili na teren Vrlike a odatle u Bogdaše i Bastase. Postoji tvrdnja da su Kozomare porijeklom iz Starog Vlaha. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

NENADIĆI – Ovdje su doselili iz Štikova kod Drniša, Dalmacija. Njihova loza potiče iz Hercegovine. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

PAJČINI – Daljnje porijeklo ovih Pajčina vodi iz Gubina. Slave Svetog Vasilija Velikog.

ŠUNjKE – Ovaj rod potiče iz Crne Gore. Oni su prvo došli na teren u okolini Zadra i tamo promjenili prezime, iz Obad(ović) u Šunjka. Iz Zadarskog regiona preselili su kod Vrlike, a odatle su doselili u Livanjsko polje. Dakle, oni su doseljenici iz okolice Vrlike. Jedno vrijeme su im preci slavili Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, pa su poslije jednog zimskog stradanja prilikom nabavke pića za slavu, promjenili dan slavljenja na Svetog proroka Iliju – Ilindan.

RAMIĆI – Tvrde da su se davno prije prezivali Lovre. Prema porodičnom predanju, jedan od njih je hramao, što se u domaćem govoru izgovaralo „ram’o“, pa su ih na osnovu toga nazvali Ramići. Doselili su iz Popovića kod Glamoča.

Neobično interesantno ime nosi selo Bojmunte, koje se nalazi na 29. kilometru asfaltnog puta od Livna za Bosansko Grahovo, nadovezujući se na Čelebić.

Josip Smodlaka, govoreći o imenima naselja na tlu Jugoslavije za koje se zna ili nagađa da su vlaškoga, rumunskog porijekla, napisao je: „Zaključit ću ovaj spisak čudnim imenom Bojmonti, koje nosi jedno selo u kotaru Livanjskom, u kome su svi žitelji danas zgoljni Srbi pravoslavci. Ovo mi je ime osobito zapelo za oko, zato što je ono očevidno korupcija romanskoga, odnosno italijanskog imena Bajamonte, koje susrećemo u istoriji Venecije, a koje je nosila i jedna čuvena građanska porodica Splitska. Poreklo ovog imena, utoliko mi je zagonetnije što isto prezime, pisano po italijansku „Bajamonti“, nose i neki zemljoradnici našega jezika u Splitu, za koje nisam mogao da utvrdim da li su im preci bili doseljenici Mlečani ili Vlasi Bojmonti iz Dinarskog krša“.

Starih potvrda za selo Bojmunte nema. Ne zna se kada se prvi put pominju kao naselja. Dvadesetak mještana ovog sela kazivali su  da je njihova zemlja ranije, „za turskog vakta“, bila vlasništvo porodice Delalića iz Livna te da su njihovi preci „još za Austrije“ zemlju dobili „munte“.

Moguće je da je naziv ovoga sela složenica izvedena od opšte riječi „boj“, rat i italijanske riječi „munta“, dražba, licitacija. Složenica bi, ako je ispravno ovo tumačenje, značila da je to selo ratnika, koji su za svoje ratne zasluge na držbi olako došli do posjeda zemlje. Usput, ime ovog sela je Bojmunte, a ne Bojmunti. U novije vrijeme statističari i pisari, iskrivljuju ime ovog sela pišući ga Bojmunti, s nastavkom „i“ na kraju. Bojmunte nisu, dakle, ni Bojmonti ni Bojmunti.

Ovo selo je locirano na liniji od Čelebića do Radanovaca. Na početku Bojmunata, put Livno – Grahovo skreće preko polja, prelazeći dva mosta na Jaruzi, Postopolje, dotiče selo Sajković, a odatle vodi prema Grahovu. Od bojmuntske raskrsnice, kod kuće Mitrovića, vodi asfaltni put kroz Bojmunte i ostala sela u podnožju Staretine i Šatora. Selo se prostire na terenu periodičnih izvora. U jesen i proljeće „prorade“ vrela bojmuntska, te voda zna izvirati iz kuća. U ljetnom periodu je suša, izvori su „mrtvi“.

Toponimi su: Adžin pod, Akarište, Bikuše, Bristovača, Buciše, Bučuša, Cipac, Crljenica, Čoruša, Cebuša, Delalića glavica, Dragića (Dragovića) ulica, Duboka draga, Duga ulica, Gačina, Glavica, Glavičica, Grabovac, Gradina, Grčki brijeg, Grebljice, Gunjuša, Husača, Isanuša, Ivanuša, Jabuke, Jama, Janjila draga, Janjilo, Keželjevina, Klačine, Kruščica, Kusače, Lopari, Lučica, Lug, Ljeskovac, Ljubojev do, Malo grebljice, Mihajlovo kućište, Mihajluša, Mujina dolina, Nadpotnice, Paripovina, Pistet draga, polje, Poljica, Rajčevac, Ravni dolac, Ravnjača, Razljevi, Ražlive, Rudina dolina, Skladovi, Šarino katunište, Vlačice, Vlake, Vodike, Vučinić, Zagorica, Ždribovac.
Stanovnicima sela pripadaju dobre livade, te dio šume u polju i planini. U ovom selu već dugi niz godina, sve do decembra 1994. godine, živili su samo Srbi.

Srpski rodovi su:

DAVIDOVIĆI – Ovaj rod je porijeklom iz Dalmacije, ali nema tačnih podataka iz koje su dalmatinske regije i kada su tačno njihovi preci preselili, prvo u Sajković i Gubin, a odatle na teren Bojmunata. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

IVETIĆI – Porijeklom su iz sela Civljane kod Vrlike, Dalmacija. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

KISE – Vode porijeklo iz Hercegovine, odakle su prvo doselili u Dalmaciju. Iz Dalmacije su prešli u Livanjsko polje. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

KONjIKUŠIĆI – Njihovi preci su Daničići, koji vode porijeklo iz Crne Gore. Krećući sa crnogorskog prostora, prvo su se naselili u Gerzovo. Odatle su morali pobjeći zbog sukoba sa Turcima, zbog neke djevojke iz njihova roda. Tokom bježanja stigli su u Glamočko polje, gdje mjenjaju prezime iz Daničić u Injac. Kao Injci dolaze u Donje Livanjsko polje, gde dolazi do podjele i razdvajanja familije u nekoliko ogranaka. Nije pouzdano utvrđeno kada je i zašto došlo do ovoga, ali se zna da od Injaca postaju Konjihušići. Kada su Konjikušići došli u Bojmunte, nije utvrđeno. Svi potomci Daničića, slave Svetog Vasilija Velikog.

MILUTINI – U Bojmunte su doselili iz Čelebića. Znaju toliko da su im preci doseljeni iz Strupnića. Preseljavanje je teklo po naređenju jednog od begova. Daljnje porijeklo ne znaju. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

MITROVIĆI – Prema onome čime raspolaže pisana dokumentacija, ovaj rod je doselio iz Promine kod Drniša, Dalmacija. U razgovoru sa starim Mitrovićima, potvrđuje se činjenica da vode porijeklo iz Dalmacije, ali da su se prethodno prezivali Kiso i negdje u vrijeme turske vladavine, promjenili prezime po jednom od predaka. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

ROSIĆI – Prešli su iz Sajkovića u Bojmunte. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ŠUNjKE – Prijašnje im je prezime bilo Obad(ović). U Bojmunte su doselili iz Vrbice. Slave Svetog proroka Iliju – Ilindan.

VIDOVIĆI – I ovaj rod je prije imao drugo prezime, prezivali su se Kiso. Sadašnje prezime su uzeli po babi Viduši. Porijeklom su iz Hercegovine. Postoji tvrdnja da su zajedničkog porijekla oni, Kise i Mitrovići u Bojmuntima. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

VUJIČIĆI – Doseljeni su u Bojmunte iz Kazanaca. Tvrde da su porijeklom iz Crne Gore. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

—————————————————–

Izvor: http://www.lijevno.com

Jugoistočno od Jaruge, na asfaltnom putu Bosansko Grahovo – Livno, nalazi se selo Crni Lug. Šibenčani Frane Butrišić i Ivan Divčić, u svom putopisu kroz Bosnu, prvi put 1574. godine, pominju selo Crni Lug, govoreći da se od seoskih kuća proteže „šuma sa drvećem u vodi“. Opet je, dakle, osobenost prirodne sredine, močvarno zemljište obraslo listopadnim drvećem, kumovalo imenu naselja.

Postoji jedna srednjevjekovna nekropola južno od sela, na današnjem groblju. Humku dugu 60 metara sačinjavaju nadgrobni spomenici, koji jedva vire iz zemlje, bez ikakvih natpisa i ornamentike.

Prema zapisu Maria Petrića, u Crnom Lugu je imao svoj posjed i zadnje utočište 1836. godine livanjski kapetan Ibrahim-beg Firdus. On se ovdje sklonio bježeći iz Čelebića pred pobunom livanjskih begova. Nakon kraćeg boravka u Crnom Lugu, dobio je azil od Austrougarske i pobjegao u Dalmaciju.

Na području Crnog Luga su toponimi: Busovača, Carevac, Crna rakita, Crnac, Čančarevac, Čekuše, Cusinice, Duler, Gajci, Greblje, Gromila, Igalice, Jardo, Jaruga, Jovanuše, Keseni, Kućevine, Makice, Makić, Matošića vrelo, Otok, Pijesak, Polučak, Radukinice, Šančevine, Ševarova jaruga, Trkulja, Vedrovo polje, Vidoviti, Vlasulje, Vranina glavica, Vučo polje, Zagrab, Zasiok.

Prilikom kolonizacije 1945/1946. godine, iz ovog sela je u Vojvodinu otišlo nekoliko porodica.

Sadašnji stanovnici sela su isključivo Srbi. Tokom rata 1992-1995 su izbegli iz sela a kuće su im zapaljene; obnova i povratak započeti nakon rata teku sporo.

Crni Lug na Facebook-u: https://www.facebook.com/profile.php?id=100001789822711

Srpski rodovi su:

ARNAUTI – Prema onome što oni znaju, tvrde da su doselili u Crni Lug iz Kosore, kod Vrlike, Dalmacija. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

ĆORIĆI – Doselili su se na ovaj teren iz sela Cetine, Vrlika, Dalmacija. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ĆUSIĆI – Doseljeni su iz okolice Vrlike, Dalmacija. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ČULIĆI – Vode porijeklo od Mrkonjić Grada. Slave Časne verige Svetog apostola Petra.

ĐUKIĆI – Ovdje su došli iz Nuglašice 1934. godine. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

GARGENTE – Doseljenici su iz sela Cetine, Vrlička regija, Dalmacija. Prema mišljenju nekih od istraživača, i ovo prezime zahtjeva solidniju lingvističku obradu i tumačenje, jer upućuje na to, da bi moglo biti vlaškog porijekla. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

GRAJIĆI – Imali su prije prezime Nenadić. Daljnje porijeklo im je iz Štikova kod Drniša, Dalmacija. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

INjCI – Injci su najrazgranatiji rod u Livanjskom polju. Treba reći da njihovo najstarije porijeklo vodi iz Crne Gore. U Gerzovo dolaze pod prezimenom Daničić. Ovde su kao turski kmetovi došli u sukob sa Turcima, zbog neke djevojke iz njihova roda. Pala je krv i oni su kompletno bježali u pravcu Glamoča. Tamo su radi sigurnosti mjenjali prezime iz Daničić u Injac. Prema nekim porodičnim predanjima oni su ovu promenu učinili u Donjem Livanjskom polju. Dolaskom u Donje Livanjsko polje, rod narasta i dijeli se odlazeći u druga sela. Slave Svetog Vasilija Velikog.

IVETIĆI – Doseljenici su iz Civljana kod Vrlike, Dalmacija. Jedni slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan a drugi slave Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

JOVČIĆI – U Crni Lug su doselili iz Prova. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

JUSUPI – Ne znaju svoje porijeklo. Spadaju među rijetka prezimena na terenu Livanjskog polja. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

KEŠINI – Porijeklom su od Štikova kod Drniša. Ovo prezime je jedinstveno u Livanjskom polju. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

KOZOMORE – Tokom 1928. godine, doseljeni su iz Bastasa u ovo selo. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

KURABASE – Ovo su doseljenici iz Cetine kod Vrlike, Dalmacija. I ovo prezime je svrstano među ona koja upućuju na vlaško porijeklo. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

LjUBOJE – Doseljenici su iz Ključa, iz Bosanske Krajine. Slave Svetog apostola i jevanđelistu Marka.

MARMUTI – Ovaj rod nije sačuvao porodično predanje o svom porijeklu. Ne znaju odakle su došli na ovaj teren. Za prezime Marmut, istraživači smatraju da iziskuje detaljniju lingvističku obradu zato što do sada upućuje na vlaško porijeklo. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

PAROJČIĆI – Ovdje su doselili iz rejona Vrlike, Dalmacije. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

PETROVIĆI – Radi se o doseljenicima iz Otišića kod Vrlike, Dalmacija. Čuvaju predanje o svom porijeklu, i tvrde da su u Dalmaciju došli iz Crne Gore. Jedni slave Svete mučenike i besrebrenike Kozmu i Damjana a drugi slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

POPOVIĆI – Porijeklom su od Imotskog, Dalmacija. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

RADIVOJŠE – Doseljenici su iz Dalmacije. Nisu sačuvali porodično predanje o tačnom mjestu porijekla. Tvrde da su davno doselili. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

STEVANOVIĆI – Nije im poznato od kuda vode porijeklo. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

ŠINICI – Oni tvrde da su porijeklom iz Lijevča kod Zavidovića. Slave Svetog apostola i jevanđelistu Luku – Lučindan.

ŠORMAZI – Doseljenici su iz Kosova kod Knina, Dalmacija. Daljnje porijeklo ne znaju. Njihovi školovani potomci iznosili su tezu o francuskom porijeklu. Najbliži tvrdnji o porijeklu ovog prezimena je Erdeljanović, koji između nekoliko prezimena razmatra i prezime Šormaz. U onolikoj mjeri koliko je ispitano, Livanjsko polje nije bilo izvan uticaja vlaškog življa. Šormazi u Crnom Lugu se dijele na Biberovića i Savetinovića. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

TRKULjE – U porodičnom krugu njeguju predanje o svom porijeklu od Banja Luke. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

VRANIĆI – Doselili su u ovaj kraj iz Vrličke regije, Dalmacija. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.
Pored sadašnjih rodova Srba, u Crnom Lugu je do 1941. godine živila jedna porodica Hrvata sa prezimenom Perić. Kad je počeo Drugi svjetski rat, odselili su u Vukovar.

—————————————–

Izvori: http://www.lijevno.com i http://www.relax-livno.com

Jugoistočno od Prova su Čaprazlije. Po jednom tumačenju, ime sela je formirano od starinske riječi „čap“, „čep“, te glagola „razliti“. Naime za vrijeme povodnja (od oktobra do kraja marta) ponori, koji se nalaze u neposrednoj blizini sela, bivaju zagaćeni, te ne mogu da gutaju svu prispjelu vodu, pa se višak vode razlijeva po okolnom zemljištu. Do zagaćenosti ponora dolazi stoga što voda na ponorskim pukotinama odlaže pruće, različito raslinje i druge predmete koji začepe ponore. Voda koja bi trebalo ponorima da se gubi u podzemlje, zadržava se na površini i razliva po okolnom zemljištu. Tako se, eto, po naznačenoj prirodnoj pojavi, karakterističnoj za mnoga periodično plavljana kraška polja, ovo selo nazvalo Čaprazlije. Selo su često zapisivali kao Sarumiše što je ranije ime naselja po kome se nazivala i cijela nahija. Ime na turskom jeziku doslovno znači „žuti hrast“. Po drugom predanju, ime Čaprazlije vjerojatno nose prema begu (ili begovskoj obitelji) Čaprazli, čiji su, po predaji, nišani u starom muslimanskom groblju na Brižinama kod sela.

Čaprazlijama kao dijelovi naselja, pripadaju sela Paljenice i Peća.

Ime sela Paljenice posjeća na jedu vrstu osvete koju žitelji livanjskih sela (Donje polje) ponekad i danas praktikuju. Ranije, ako neko, za pričinjenu mu uvredu ili nepravdu, nije mogao od počinitelja dobiti određenu satisfakciju, najčešće je pribjegavao spaljivanju njegove kuće, pojate ili neke druge privredne prostorije. Mještane kojima kuća na taj način izgori zovu „Paljenice“.

Vjerovatno ni na jednom kraškom polju na svijetu, nema toliko mnoštvo pećina kao na Livanjskom. Ove pećine, prirodne šupljine u krečnjačkim stijenama, ovdašnje stanovništvo zove „peća“. Rijetko koja peća ima ime. Kako se jedna zasebna grupa kuća kod sela Čaprazlije nalazi u neposrednoj blizini jedne takve peće, to se za njihovo označavanje i uzeo naziv Peća, selo kod Pećine.

U sklopu Donjeg Livanjskog polja, Čaprazlije se prostiru na njegovoj jugozapadnoj strani, čineći sastavni dio niza sela, koja prave vjenac sa mjestimičnim prekidima na rubu polja i podnožja Dinarskih obronaka Sokoca, Atlagića kose, Cjepala, Samara i Poviruše. Selo je smješteno između Prova na zapadu i Rujana na jugu. Ispred njega, gledano preko polja na udaljenosti od 5 kilometara, u pravcu sjeveroistoka nalazi se selo Čelebić. Čaprazlije zauzimaju prostor od Krivače (Jaruge), kojom voda teče u Mišju peću i Hrgovića kuća do donjih Maljkovića. Ovdje granicu sela čini Šilanova kuća.

Na terenu sela nalazi se veća skupina ležećih stećaka, bez natpisa i ornamentike, i to na lokalitetu Mašeti i unutar seoskog pravoslavnog groblja. Jedno od većih, ali do sada neispitanih grobišta, nalazi se u dnu Đuranove ulice, na njivi Pere Đurana i njegovih sinova. Ovaj teren nije do sada ispitivan, niti registrovan. Na putu Sajković – Prolog, pod Marčetinim kućama, nalazi se Muslimanski grob sa dobro očuvanim nišanima. Seosko predanje govori da je ovdje pokopan Čaprazli-beg, kojeg su hajduci ubili iz zasjede, o čemu piše fra Grga Lozić u svojim različitim bilješkama – Adnotationes variae (Stipo Manđeralo, Lozićev ilirski san). On tvrdi da se do tada selo zvalo Skucani.

Do rata 1991/1995. godine u selu su živjeli Srbi i Hrvati.

Srpski rodovi su:

BOŠKOVIĆI – Doseljenici su iz Dalmacije, ne zna se pouzdano iz kojeg mjesta. Znaju da im daljnje porijeklo vodi iz Crne Gore. Prvo su došli u Rujane, odakle su se raselili u Čaprazlije i Golinjevo. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

ĐURANI – Đurana u Čaprazlijama ima na dvije lokacije. Jedni su između Granića i Marčeta, koje u selu još zovu i gornji Đurani, a drugi su između Radića i Maljkovića, zvani donji Đurani. Donji Đurani su kod starijih generacija poznati pod nadimkom „Dražići“. U ovo selo su doseljeni iz Gornjih Kazanaca, opština Bosansko Grahovo. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

KISE – Doseljenici su iz Dalmacije, a starinom vode porijeklo iz Hercegovine. Po svemu sudeći, ovaj rod je najstariji u Čaprazlijama. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

KONjIK-LUNIĆ – Lunića ima u okolici Drniša, te se ne isključuje mogućnost, da vode porijeklo iz ovog kraja, (sela Kričke, kod Drniša). Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

KONjIKUŠIĆI – Njihovi preci su Daničići, koji vode porijeklo iz Crne Gore. Krećući sa crnogorskog prostora, prvo su se naselili u Gerzovo. Odatle su morali pobjeći zbog sukoba sa Turcima, zbog neke djevojke iz njihova roda. Tokom bježanja stigli su u Glamočko polje, gdje mjenjaju prezime iz Daničić u Injac. Kao Injci dolaze u Donje Livanjsko polje, gde dolazi do podjele i razdvajanja familije u nekoliko ogranaka. Nije pouzdano utvrđeno kada je i zašto došlo do ovoga, ali se zna da od Injaca postaju Konjihušići. Konjikušići u Čaprazlijama čuvaju predanje da su prezime dobili po uzgoju dobrih jahačkih konja. Konjikušići u Bojmuntama i ovi u Čaprazlijama vode isto porijeklo i smatraju se rodbinom. Svi, slave Svetog Vasilija Velikog.

MALjKOVIĆI – Kod ovog roda nema ništa spornog, radi se o doseljenicima iz Maovice kod Vrlike. Put doseljavanja je išao preko Uništa, za Čaprazlije. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

MARČETE – Doseljenici su iz Koljana kod Vrlike, Dalmacija. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

MIHALjICE – Mihaljice su doseljenici u ovo selo iz mjesta Kosore kod Vrlike, Dalmacija. Neki od njihovih potomaka sjećaju se pričanja roditelja kako su oni daljnjom starinom negdje iz Like. Daljnje porijeklo im je iz Crne Gore. Nekad su imali prezime Miljanić. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

RADIĆI – Njihovo prijašnje prezime je Čulić. Ovdje su doselili iz Jaruge, sela na terenu Bosansko Grahovske opštine. Daljnje porijeklo vode iz Dalmacije. Slave Časne verige Svetog apostola Petra.

STOJIĆI – Radi se o doseljenicima iz Podosoja, kod Vrlike, Dalmacija. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

BODROŽIĆI – Izumrli i raselili.

ŠUNjKE – Izumrli i raselili.

Hrvatski rodovi su: BULOVIĆI – iz Bitelića kod Sinja. Bili su pravoslavci do 1903. godine; ĆURKOVIĆI – iz Biličića kod Glamoča, god. 1879. doselili se iz Bitelića kod Sinja; GRANICI – iz Muca kod Sinja; HRGOVIĆI – 1741. godine su u Rujanima; ĐAPIĆI – doselili iz Bitelića kod Sinja 1912. godine; JURIŠIĆI – ranije Đapići; MATKOVIĆI – iz G. Bitelića kod Sinja 1879. godine; PERAJICE – iz Glavica kod Sinja 1879. godine; SOLDIĆI – iz Zasioka kod Sinja 1850. godine.

—————————————————

Izvori: http://www.lijevno.com i http://www.relax-livno.com

Selo Čelebić se nadovezuje na Kovačić i produžuje u smjeru jugoistok – sjeverozapad, paralelno sa novim asfaltnim putem Livno – Bosansko Grahovo, prostirući se u dužini od dva kilometra između Kovačića i Bojmunata. Ime ovom selu formirano je od riječi „čelebija“ koja na turskom jeziku označava, otmjena mladića plemićkog roda. Ranije je naselje pripadalo poznatoj plemićkoj porodici Firdus iz Livna. Naselje je postojalo mnogo prije turskog gospodstva ovdje, još za vrijeme Ilira i Rimljana. Ali, na žalost, ne raspolažemo ni sa kakvim istorijskim dokumentom koji bi nam mogao pomoći da saznamo kako se to naselje ranije zvalo.

Stanovništvu susjednih sela i u selima na drugoj strani polja pod Dinarom, u Čelebiću je bila poznata uža lokacija zvana Barjak. To je upravo područje Firdusovih kuća, gdje se, na jednoj , neprestano vijala zastava, pa ostaje do danas naziv Barjak za ovaj lokalitet.

Na potezu od Kovačića i Čelebića, djelom iznad Bojmunata, kroz Ćorušu, i danas se mogu vidjeti ostaci trase rimskog puta, čijim djelom je HVO probio put tokom rata u BiH, 1991-1995. Iznad Čelebića se nalazi plato Podovi. Ova se visoravan proteže, sa promjenjivom površinom, od Vrbice do Strupnića. Tamo su Čelebićani, naročito do početka Drugog svjetskog rata, gajili i držali stoku, te proizvodili sir i ostale mliječne proizvode, u čemu se tada i kasnije isticala familija Šunjka.

Čelebić je, veliki vremenski period, bio opštinsko središte, posebno u periodu postojanja prve Jugoslavije i jedno vrijeme poslije Drugog svjetskog rata, kojem su pripadala susjedna sela i sela preko polja: Rujani, Čaprazlije, Provo, Gubin i Sajković. Pored ovog, ovdje je bila pošta i ambulanta.

U Drugom svetskom ratu, Ustaše su u ovom selu ubile 396 Srba tokom 1941. godine; manji deo njih je bačen u jamu Bikušu iznad Čelebića a veći deo u masovnu grobnicu na Barjaku, gde danas postoji spomenik, o kome više možete saznati ovde: https://omlivanjska.com/projekti/celebic/. Imena stradalih možete naći ovde: https://omlivanjska.com/livanjski-srbi/secanje/

Prema popisu iz 1991. godine, u selu je bilo 448 stanovnika, od čega 131 srpske nacionalnosti, 316 hrvatske nacionalnosti i 1  osoba druge nacionalnosti.

Ovdje su dugi niz godina zajedno živjeli Srbi i Hrvati. Tokom turske vladavine u Bosni, ovdje su živjeli i Muslimani. Pri kraju rata 1992-1995, veći deo srpskog stanovništva je izbegao a njihove kuće spaljene; nakon rata, jedan broj srpskih kuća je obnovljen, međutim proces povratka i obnove teče sporo.

Za razliku od drugih sela Livanjske regije, u ovom selu Srbi i Hrvati imaju zajedničko groblje, samo ih dijeli jedna niska pregrada. Više o groblju možete videti ovde:

https://omlivanjska.com/2013/09/14/groblje-u-celebicu/

RODOVI

Srpski rodovi su:

CRNOGORCI – Crnogorci su u Čelebiću bili brojnija familija. Živili su nekada u Kovačiću. Gaje porodično predanje o svom crnogorskom porijeklu. Nije utvrđeno kojim putem su, i kada, došli na ove prostore. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

ERCEZI – U Čelebić su doselili iz Strupnića, starinom su iz Hercegovine. Slave Svetog apostola i jevanđelistu Luku – Lučindan.

KOZOMORE – U Čelebić su došli iz Bogdaša. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

KRAVARUŠIĆI – Prije su se zvali Marijani. U Čelebić su doselili iz Sajkovića. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

MILUTINI – Doselili su na današnje imanje iz Strupnića, za daljnje porijeklo ne znaju. Znaju da su po naređenju bega doselili u Čelebić. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

PETROVIĆI – Ovdje su doselili iz Otišića kod Vrlike, Dalmacija. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

RADIĆI – Vode porijeklo iz Posavine. U Čelebić su doselili iz Prova. Slave Svetog apostola Tomu – Tomindan.

RADOJE – Ovdje su doselili iz sela Glavice kod Glamoča, a u Glavice su došli kao kmetovi 1903. godine. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ROSIĆI – Doselili su iz Sajkovića. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ŠUNjKE – Ovaj rod potiče iz Crne Gore. Prema porodičnom predanju koje čuva Dušan Šunjka, sin Vladin, oni su prvo došli na teren u okolini Zadra i tamo promjenili prezime, iz Obad(ović) u Šunjka. Iz Zadarskog regiona preselili su kod Vrlike, a odatle su doselili u Livanjsko polje. Jedno vrijeme su im preci slavili Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, pa su poslije jednog zimskog stradanja prilikom nabavke pića za slavu, promjenili dan slavljenja na Svetog proroka Iliju – Ilindan.

VUJANOVIĆI – Došli su u ovo selo iz Dalmacije, negdje iz okolice Vrlike. Oni imaju zajedničko porijeklo sa Vujanovićima iz Radanovaca. Prema nekim podacima oni su iz Crne Gore. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

Hrvati su: BARBARIĆI – iz Broćna u Hercegovini; BIL1ĆI – iz Potravlja kod Sinja; GELE; JUKIĆI – iz Bitelića kod Sinja, u Čelebiću su bili 1741. godine; KOVAČI – iz Ljutog Doca u Hercegovini; KRIŽANI; PAŠALIĆI (ranije Radilović) – od Jajca; PLAZON(J)IĆI – od Vrlike 1814. godine; POPOVIĆI – u Čelebiću su 1814. godine; RIMCI -1741. godine u Čelebiću.

Više je predaja o tome kako je selo dobilo ime. Suština im je ista: iz zahvalnosti prema svom ćehaji neki od Atlagića poklonio mu je selo pored svog odžaka, pa se ono prozvalo Ćehajić. Sve su te predaje vezane za porodicu Agić, koja je živjela u ovom selu i tu imala svoj odžak. Po jednoj legendi Atlagićev ćehaja je donio muštuluk o izbavljenju Mehmed-pašine djece iz mletačkog sužanjstva i kao nagradu dobio selo koje se zazva po njemu. Po drugoj prvi Agić je bezimeni ban koji se poturči, jer ne mogaše živjeti bez djece i odbjegle žene Hanke Atlagić. Ipak su to samo predanja, pa je potrebno vidjeti da li se selo sa sličnim imenom javlja u istorijskim izvorima. U Darovnici iz 1400. godine zapisano je selo Čihovići, koje imenom podsjeća na Ćaić, ali u turskim defterima nema sličnog imena. Pod ovim imenom (Chieaichi) prvi ga spominje biskup Dragičević 1741. godine.

Zemlju u Ćaiću imali su pripadnici poznate sarajevske porodice Turhanija. Ibrahim-beg Turhanija i njegove dvije sestre imali su ovdje 1893. godine kmetove Kurbaše, Latinčiće, Ivanoviće, Marjane, Tekliće, Vrselje, Kaselje, Hrge, Keliće, Đurane i Baraće. Hilmija Hromić i Asim Paloš iz Sarajeva na svojoj su zemlji držali kmetove Latinčiće, Đurane, Ivanoviće, Kasale, Barune i Čulare. Suljo Jahjefendić iz Livna imao je kmetove Tekliće. Kmetovi Nikole Ivanovića iz Odžaka bile su Čeke. Mulalići su imali dvije porodice Andabaka, Repovci isto tako, te dvije porodice Ivanovića iz Ćaića. Na zemlji Almaze Arnaut iz Istambula bili su Ljubičici, Jurići i Granici; u Arnautovića iz Travnika Aničići, a u Hamzalajbegovića Ćurci, Andabaci, Baruni i Lovrići. Toponimi u Ćaiću: Barabuše, Barakuša, Bostan, Broč, Brušina pećina, Cipac, Caćinska, Gajevi, Giđevac, Glavičica, Grudne glavice, Jaružak, Kameniti ponor, Konopljište, Križanuš, Kukar, Kupalo, Lakat, Liske, Mahovače, Matkovača, Opaki ponor, Peline, Ponor veliki, Ribje jame, Roguljuša, Sodo, Staro-groblje, Zapotok.

Ovdje su živjeli Srbi MARIJANI, moguće i ĐURANI.
Danas su u selu ostali samo Hrvati: ANDABACI (ranije Rogulj) – porijeklom su iz Dalmacije; BARACI – preselili iz Rujana; BARUNI – preselili iz Lusnića; ČULARI (ranije Egzete) – doselili iz Bitelića kod Sinja iza 1878. godine; ĐURANI -prije se zvali Egzete; HRGE – preselili iz Rujana; IVANOVIĆI – spominju se u Ćaiću 1741. godine; KASELJI – od Vrlike; KELIĆI (ranije Šusto) – iz Bajagića kod Sinja; KURBAŠE (ranije Cmiljanić) – doselili od Vrlike; LATINČIĆI (ranije Marasović) -doselili oko 1820. sa Dugopolja kod Sinja; RAĐANI – iz Vrdova na Dinari; TEKLIĆI -po predaji zvali se Lisičar u okolici Vrlike. U Ćaiću su 1741. godine.

——————————————————-

Izvor: http://www.relax-livno.com

Nalazi se na brijegu između rijeka Sturbe i Žabljaka. God. 1882. ovdje je bilo tek nekoliko kuća. Drinova Međa se spominje 1813. godine kao selo nastanjeno muslimanskim, katoličkim i pravoslavnim stanovništvom. Ovdje je jedna nekropola sa 14 stećaka. Između Crne stine i Drinove Međe, 300 metara desno od starog puta, nalazi se manja nekropola stećaka. Toponimi: Brižine, Čordin greb, Dočić, Dolac, Gaj, Gazića polje, Gazića rivina, Kruška, Ledine, Lozančića gaj, Mašet, Međica, Orlovača, Osridak, Pod, Šarića zidine.

————————————

Izvor: http://www.relax-livno.com

Neobično je pitoma dolina Sturbe, u kojoj se smjestilo selo Držanlije. Ime selu formirano je od već poodavno zastarjele riječi „držan“, koja se upotrebljavala za označavanje onoga koji je bio dužan, obavezan pridržavati se dogovorenog. Naime, priča se po selu da su Ljubunčići ustupili zemlju seljacima, a da su ovi bili „držani“, obavezni zemlju obrađivati, ostati na njoj i od prihoda sa zemlje davati Ljubunčićima trećinu. Mještani kazuju da nije bilo ni jednog slučaja da se neko tog „držanstva“ nije pridržavao.

Josip Smodlaka smatra da je ime naselja formirano od riječi „draga“. Govoreći o neobičnim nazivima naselja sa još neobičnijim završecima riječi, napisao je: „Jedan još rijeđi završetak koji je takođe delom turski, jeste „anlija“, koji se zapravo sastoji od tri nastavka: našeg „an“, turskog „li“ i našeg „ja“. Poznat mi je jedan jedini primjer imena sastavljena, a to je Držanlija. Ovaj naziv koji danas nose žitelji jednog sela u kotaru Livanjskom (a po njima se i selo zove Držanlija), valjda je kao mesno ime prošao kroz ove tri faze: Draga, Držani, Držanlija“. Smatram da se Smodlakino mišljenje ne može prihvatiti iz nekoliko razloga. Prvo, mještani svoje selo dijele na Gornje i Donje Držanlije. Interesantno je da se ni jedno selo ne nalazi ni u kakvoj dragi. Pojam drage ne može se, u ovom slučaju, poistovetiti s dijelom riječne doline. Stanovnici ovih naselja Livanjskog polja pod pojmom „drage“ podrazumijevaju uzdužne ili poprečne planinske kose koje ne funkcionišu kao riječni tokovi. Naprotiv, taj pojam strogo razlikuju od riječne doline. Drugo, ime ovih sela nije Držanlija već Držanlije. Treće, nije moguće govoriti o nastanku „anlija“. Moguće je jedino govoriti o nastavku „lije“.

Kao dijelovi naselja Držanlije pripadaju Golubić, Karijani i Trčić.

Teren na kojem se danas nalaze Gornje i Donje Držanlije, sa zaseocima, pripadao je za vrijeme turske vladavine begluku Ljubunčića.

Sadašnje selo zauzima prostor istočno od Zabrišća, na desnoj obali riječice Sturbe. Ova riječica ugrađena je u dušu sela. Ona pogoni mlinove, donosi vodu za piće i napajanje stoke, u njoj se love lijepi primjerci pastrmke i rakova, a ugodna je za kupanje po ljetnim vrućinama.

U selu je nekada živela srpska porodica, Radeta, koja se 1900. godine preselila u Guber. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana. Prema usmenom predanju Radete su došle iz Crne Gore iz okoline Andrijevice . Po predanju, došao je otac sa 4 sina a nakon jedne jake livanjske zime jedan sin se vratio u Crnu Goru a tri su ostala. Prema podacima Radete su najprije jedan kraći period bili u Zabrišću (oko 20 godina) a nakon toga su se preselili u Držanlije i držali posjed kod begova 99 godina. Kako je po propisima Turske u to vrijeme bilo da kmet koji drži posjed 100 godina taj posjed dobija u svoje vlasništvo, da se to ne bi desilo beg Firdus im je naredio da se presele u Guber što su oni i učinili. Danas u Držanlijama nema srpskih porodica, ali postoji jedno staro pravoslavno groblje.

Hrvati su: BIJADERI (Beaderi) – preselili iz Lusnića; ĆURIĆI – preselili iz Podhuma; DALIĆI – preselili iz Priluke; DŽAJE – preselili iz Rujana; GALICI -preselili iz Grboreza; IVANKOVIĆI – preselili iz Bile; KONTE – bilo ih je 1815. godine u nekoliko sela; MAMIĆI – doselili iz Zidina na Buškom blatu; MARKOVI -jedan od Markova iz M. Gubera „ugovorio“ se kod Galica; PERIŠE – doselili iz Srđevića; PERKOVIĆI – iz Mijakovog Polja; PLEHIĆI (ranije Vukadin) – iz okolice Duvna; POPOVIĆI – preselili iz Čelebića; PRAVDIĆI – došli iz Dobrog; ROGUŠIĆI -iz Dugopolja kod Sinja; VRDOLJACI – preselili iz Odžaka; VUKADINI – porijeklom od Duvna.

—————————————————

Izvor: http://www.lijevno.com i http://www.relax-livno.com

Golinjevo je među najstarijim naseljima na Buškom Blatu. U podacima sa kraja 15. veka selo je zapisano je kao Večuć (Večoć), dok se 1604. godine pominje se kao Golinjavo, potom 1711. godine kao Vučić, a početkom 18. veka kao Golinjevo. Zemljište koje pripada selu je oskudno rastinjem, a obronci Tušnice su potpuno goli, po čemu je dobilo ime. U selu na nekoliko mesta ima srednjovekovnih stećaka. Zaseok Kula dobio je ime po odžaku i kuli Smail-bega Čengića, a potom njegovog sina koji se iselio u Tursku.  U zaseoku Velagići je izvor Hadžino vrilo koje ne presušuje i koje su u sušno doba koristili stanovnici sela u krugu od 5km. Potapanjem zemljišta zbog stvaranja veštačkog jezera, ugrožena je egzistencija stanovnika sela koje tada počinje da se iseljava.

U Golinjevu je pre Drugog svetskog rata bilo 60 srpskih domova, a Srbi su imali i svoje groblje i pravoslavnu crkvu. Srpske porodice koje su živele u ovom selu nastradale su od ustaša 1941. godine. Spisak imena stradalih možete pogledati ovde: https://omlivanjska.com/livanjski-srbi/secanje/

Pravoslavno groblje sa dvadesetak bolje obrađenih krstova i lijepom dekoracijom je neposredno iznad puta. Ovdje se naročito ističe grobnica Ile Mitrovića, koju je radio kamenorezac Lazić. Današnji izgleda groblja i zidina pravoslavne crkve, koji su u vrlo lošem stanju, možete videti ovde: https://omlivanjska.com/2013/09/13/groblje-u-golinjevu/

Prema popisu iz 1991. godine, u selu je bilo 861 stanovnika –  srpske nacionalnosti niko, 542 hrvatske nacionalnosti, 313 bošnjačke/muslimanske nacionalnosti, 4 jugoslovenske nacionalnosti i 2 ostalih nacionalnosti.

RODOVI

BOŠKOVIĆI – Doseljenici su iz Dalmacije, ne zna se pouzdano iz kojeg mjesta. Znaju da im daljnje porijeklo vodi iz Crne Gore. Prvo su došli u Rujane, odakle su se raselili u Čaprazlije i Golinjevo.

MITROVIĆI –

PAČARI-PAŽINI –

RATALjI – prije dolaska u Golinjevo prezivali su se Ratić; došli su iz Dalmacije ( Otišić ) a krsna slava im je Jovanjdan.

TOŠIĆI –

ŽDERE –

Bošnjaci su: VELAGIĆI -zaselak Velagići nazvan je po istoimenoj bošnjačkoj porodici koja i danas živi u Golinjevu; BAJRAKTAREVIĆI; RAŠKOVIĆI; JAREBICE; ALIMANI – porijeklom su iz Makedonije; MUJIĆI; MUŠKOVIĆI.

Hrvati su: BATINIĆI – 1741. godine su u Mišima; BERIĆI (ranije Sablić) -doselili sa Sablića Kose kod Tijarice u Dalmaciji: CIKOJE – oko 1860. godine doselili iz Studenaca u Dalmaciji; GALEŠIĆI; JAKELJIĆI; KLIŠANIN – u Mišima su 1741. godine; KULISI (ranije Mrkonjić) – Mrkonjići su 1741. u Golinjevu; MAGIĆI; MIHALJEVIĆI – 1741. godine su u Golinjevu; MILARDOVIĆI – iz Dobranja u Dalmaciji; PRKE – iz Studenaca u Dalmaciji; TOPIĆI.

Selo je smješteno uz put koji vodi od Gubera prema Prologu. Na topografskoj karti iz 1882. godine uz put je bio samo han Grborezi (Sušica han), dok su dva zaseoka bila u polju, dosta udaljena od ceste. Razlog tome je što su graditelji ceste od Gubera do Prologa, izgrađene iza 1860. godine, izabrali najkraći pravac preko polja, te ostavili Komorane i Grboreze u polju. Tek mnogo kasnije su počele nicati kuće uz cestu. Grborezi se spominju u turskom defteru iz 1604. godine pod današnjim imenom, pa, zatim, u popisu biskupa Bogdanovića 1768. godine u obliku Garbavzi. Miletić ih 1813. zapisuje kao Garborecz.

Toponimi: Abidovica, Begluk, Birnoktuša, Blaca, Bolotinov bunar, Boniša, Čardak, Ćatuša, Divljakinja, Duga njiva, Dugo polje, Dželaguša, Đonlaguša, Hodžića bunar, Hodžića jaruga, Jagme, Kajuša, Mali Rajkovac, Marinkuša, Modruša, Mramorje, Petrino groblje, Piskovišće, Podovi, Prikača, Rajković, Spužipolje, Stara studba, Šafran, Španjuša, Štit, Torina, Zelija, Žiškuša.

Pravoslavni Jankovići iz ovog sela su se sahranjivali na Jankovića groblju u susednim Komoranima. Jankovića Groblje je omanje i sa 7 spomenika nepravilne forme i utonulih u zemlju. U njemu su spomenici i krstovi iz 1797. i 1803. godine. Groblje je jako zapušteno, a grobnice oštećene. Specifično je po tome što se u njega nikad nisu ukapali pravoslavci iz Komorana, niti je Jankovića bilo u selu. Slike Jankovića groblja možete naći ovde: https://omlivanjska.com/2013/09/13/101278/

Srbi:

JANKOVIĆI – Ovdje su doselili iz Dalmacije. Ne raspolažu preciznijim podacima o svome porijeklu. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan. Oni su, kao rod, izumrli na ovom prostoru u cjelini.

Bošnjaci su: HODŽIĆI; KAMBERI; MILACI – ovdje su doselili iz Lusnića; MUSIĆI – doselili iz Kukavica na Kupreškom polju; OMERAGIĆI – preselili iz Podhuma; VELAGIĆI – doselili iz Golinjeva;

Hrvati su: BADROVI – preseli iz Podgradine; BARACI – doselili iz Turjaka kod Sinja iza 1878. godine; BOLOTINI – iz Aržana u Dalmaciji; BRALE – iz Dicma kod Sinja; ČONDRIĆI – iz Sviba u Dalmaciji; ĆURAK – porijeklom od Duvna; DERONJE – preselili iz M. Gubera; DOLIĆI; JUKIĆI – iz Bitelića kod Sinja; KOPRČINE – doselili iz Graba kod Sinja iza 1878. godine; KOTARCI – iz Aržana u Dalmaciji 1924. godine; MAMICI – doselili iz Zidina na Buškom blatu; MARKOVI -preselili iz M. Gubera; MATICI – preselili iz Liskovače na Buškom blatu 1937. godine; PERKOVIĆI – iz Mijakova Sela; PODRUG – iz Dicma u Dalmaciji; SALAPIĆI -preselili iz Orguza; SUČIĆI – iz Dalmacije; SUDAR – ranije Kokanović; TANDARE – doselili iz Travnika; TEKLIĆI – preselili iz Komorana; VRDOLJACI – preselili iz Odžaka. Ranije iz Otoka kod Sinja; VUKADINI – preselili iz Srđevića.

Grkovci se nalaze pod Dinarom. Ovo selo je bilo rimski municipium, Salvium, a jedno je od najstarijih naselja u Livanjskom polju. Iznad severnog dela sela nalazi se Velika Gradina, koja se svrstava u trajno nastanjena mesta u preistorijskom dobu, a vezane su i za ilirska plemena Dalmate (služili rimskim legijama, koje su ih pokoravale). Takođe, Grkovci su bili stalno nastanjeni i u Srednjem veku. Livnjaci za sva stara naselja, gradine, gromile i drugo, da bi naglasili njihovu starost, kažu da je „još od Grka“, pa je možda po tome selo prozvano Grkovci. Međutim, moguće je da ime sela potiče od reči istog korena („grk“), ali u značenju trgovac, jer su meštani Grkovaca bili poznati kao prekupci, odnosno trgovci koji su stanivništvu Livanjskog i Bosansko-grahovskog polja prodavali robu iz Dalmacije, a Dalmatincima ratarsko-stočarske proizvode iz Livanjskog polja.

Na području Grkovaca važniji su toponimi: Bone, Dubrave, Grad, Gradski bunar, Heldovine, Klanci, Paškula, Ploča, Poprekuše, Rašnjeva glava, Runjavice, Sušan, Točak, Točilo, Veleva glavica.

Grkovci na Facebook-u:

https://www.facebook.com/groups/129289617140545/

https://www.facebook.com/groups/127730798076/?ref=ts&fref=ts

Do 1994. godine u selu su živili samo Srbi:

JANjIĆI – Porijeklom su iz Janja kod Šipova. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

JONDžE – Ne znaju odakle vode porijeklo. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan. Istraživači se spore oko ovog prezimena i većina tvrdi, da je vlaškog porijkla.

MAJSTOROVIĆI – Njihovo prijašnje prezime je Nenadić. Doseljenici su iz Štikova kod Drniša. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

NENADIĆI – U ovo selo su doseljeni iz Štikova kod Drniša. Daljnje porijeklo Nenadića je iz Hercegovine. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

ŠEGRTI – Ne znaju puno o svom porijeklu. U Grkovce su doselili iz Bastasa, nekada su se prezivali Deridaska i živili u okolici Livna. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

TRKULjE – Kod njih živi porodično predanje o tome, da su doselili iz Ravnih kotara. Priča se o tri brata, koji su se razišli i otišli u tri sela. Jedan se naselio u Marinkovce kod Grahova, drugi u Grkovce, a treći u Crni Lug. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

RADIVOJŠE – Radivojša je nekada bilo u Grkovcima, odakle vode porijeklo oni što žive u Petrovom Vrelu kod Glamoča, gdje su doselili 1977. godine. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan

—————————————-

Izvor: http://www.lijevno.com

Guber je na četvrtom kilometru od Livna, na putu za Split, na izdignutom terenu Livanjskog polja. Deli se na Veliki i Mali Guber. Stanovnici ovih, kao i ostalih naselja Livanjskog polja, poznati su kao dobri ovčari. Pored proizvodnje čuvenog visokokvalitetnog livanjskog sira, meštani ovih sela bili su poznati i po proizvodnji debelih vunenih prekrivača „gubera“ (zvali su se i biljci i sukanice) po čemu je i nastalo ime sela.

U selu postoji jedno srpsko pravoslavno groblje, o kome više možete pogledati ovde: https://omlivanjska.com/2013/09/15/groblje-u-guberu/

Toponimi na području Velikog i Malog Gubera, te Piragića Doca su: Adžađuša, Bajrak, Barišinke, Bećirbegovac, Begluci, Bent, Brig, Ciganka, Čaušina, Čavčina, Čolaktiša, Dajkuša, Dila, Dizdaruša, Duduše, Dusine, Dušina, Džeba, Glibuša, Gnjilovača, Gubalj, Jabuka, Jažva, Jedžuše, Johe, Karaula, Košarišće, Krivodol, Lačuga, Lanišće, Luguše, Manduša, Marjanuša, Mlinišće, Očevina, Ograda Ladauš, Okruglica, Omanuša, Osmanaguša, Panj, Paripuše, Pirevišće, Plaguše, Rankuša, Rišćansko groblje, Rovaš, Smajlaguša, Stojanuše, Strujino greblje, Studbica, Studenac, Sultanovka, Šebezovac, Šehino vrilo, Terzuša, Vrba, Vrila, Vučijak, Zabrana, Zalužje, Zgonovi, Zijadića greblje, Zijaduša, Žabica brdo, Žabuše.

Tokom Drugog svetskog rata, Ustaše su 1941. godine u Velikom Guberu ubile 119 Srba a u Malom Guberu 6, čija su tela zakopana u masovnoj grobnici u Prologu, a 1991. godine preneta u spomen kosturnicu u Livnu. Njihova imena možete naći ovde: https://omlivanjska.com/livanjski-srbi/secanje/

Prema popisu iz 1991. godine, u Velikom Guberu je bilo 867 stanovnika, od čega 382 srpske nacionalnosti, 316 hrvatske nacionalnosti, 145 bošnjačke/muslimanske nacionalnosti, 11 jugoslovenske nacionalnosti i 13 ostalih nacionalnosti. U Malom Guberu je bilo 530 stanovnika, od čega 36 srpske nacionalnosti, 249 hrvatske nacionalnosti, 239 bošnjačke/muslimanske nacionalnosti, 5 jugoslovenske nacionalnosti i 1 ostalih nacionalnosti.

RODOVI

ARNAUTI – Nije poznat razlog promjene njihovog prezimena. Prije su se prezivali Mihaljica. Jedna familija Mihaljica iz Čaprazlija doselila je u Guber. U Guber dolaze za vrijeme turske vladavine, na posjed bega Arnautovića rodom iz Travnika. Moglo bi se reći, da su prezime dobili po osnovu rada na ovom imanju. Starinom su iz Crne Gore, tamo su se prezivali Miljanić. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

BAJILO – Prema predanju, deo roda Bailo je iz Tijarica kod Imotskog došao u Guber i Malovan. Slave Dvetog Velikomučenika Georgija – Đurđevdan.

ĆEBEDžIJA – Došli su iz Hercegovine na imanje Naerlovića, kao najamni radnici. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

DUVNjAK – Ovi Duvnjaci vode porijeklo od Kupresa. Jedan od njih je došao u Guber, na imanje supruge, rođene Arnaut, pa su današnji Duvnjaci njegovi potomci. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

ILUKIĆI – Jedan od Ilukića je nekada došao u Guber na imanje Radeta, tu ostao, oženio se i formirao familiju. Sadašnji Ilukići su njegovi potomci. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

KOZOMORE – Ovdje su došli iz Bogdaša 1860. godine.

LAGANIN – Njihovo prijašnje prezime bilo je Milisav. Nije utvrđen razlog promjene prezimena kod ovog roda. Porijeklo vode iz Eminova sela od Duvna. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

NAERLOVIĆI – Ovo su doseljenici od Dicma, Dalmacija. U Guber su došli 1870. godine. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

PAŽINI – Pažini su stanovnici Piragića doca, zaseoka koji čini sastavni dio Velikog Gubera. Tvrde da su porijeklom Crnogorci. Ovaj rod je bio u kmetovskom odnosu sa begom Piragićem, pa su ovdje ostali nakon prestanka turske vladavine u Bosni. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

POKRAJCI – Ovdje su došli iz Prova. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

RACE – Ovo su doseljenici iz Zadra. Prema porodičnom predanju, oni su ovdje došli za vrijeme turske vladavine u BiH. Gledano kroz podatke na jednom spomeniku koji je podignut nekom od njihovih predaka, oni su ovdje od prije 1831. godine. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

RADETE – Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana. Prema usmenom predanju Radete su došle iz Crne Gore iz okoline Andrijevice . Po predanju, došao je otac sa 4 sina a nakon jedne jake livanjske zime jedan sin se vratio u Crnu Goru a tri su ostala. Prema podacima Radete su najprije jedan kraći period bili u Zabrišću (oko 20 godina) a nakon toga su se preselili u Držanlije i držali posjed kod begova 99 godina. Kako je po propisima Turske u to vrijeme bilo da kmet koji drži posjed 100 godina taj posjed dobija u svoje vlasništvo, da se to ne bi desilo beg Firdus im je naredio da se presele u Guber što su oni i učinili. U Guber su došli u isto vrijeme kad i Stanići. Prema priči Miće Radete  i u Zabrišću postiji srpsko groblje – gdje su sahranjivane i Radete, jer je on prilikom pošumljavanja zemljišta iznad Zabrišća naišao na staro groblje koje je bilo neobilježeno a teren je bio prekopan i preoran za pošumljavanje. Takođe, na karti Crne Gore na sjeveroistoku postoji selo koje se zove Radetino ali su sadašnji stanovnici Albanci.

TRIŠE – Smatraju ih za najstariju familiju u Guberu. Nisu sačuvali porodično predanje o svome daljnjem porijeklu. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ŽDERE – Ovdje su doselili iz Srđevića. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

Bošnjaci u Guberu: BILKIĆI – grana Šabanovića, koji su preselili u grad; BURKIĆI – živjeli su ranije u Vašarovinama kod Priluke i Suhači; ĆUPE – ranije su se zvali Dišljen; JANDRIĆI – Jandrića je bilo i pravoslavaca i katolika; MILACI – preselili iz Lusnića; SITNICI -ogranak Šehića, navodno nazvani po Sitni Šehiću; STRUJE – u Guber i Zabrišće preselili su iz Priluke; ŠEHIĆI – doseli su iz Rujana; ZIJADIĆI – stari su rod u Guberu. Evlija Čelebija 1660. godine spominje begove Zijadiće; ZRNE.

Hrvati su: BAKOVIĆI – iz Bajagića kod Sinja; BARACI – preselili iz Rapovina, a ranije iz Glavica kod Sinja; BRALE – sa Sviba u Dalmaciji; ČEKE; DOLIĆI – preselili iz Žirovića; DERONJE – u Komoranima su 1741. godine; DŽEPINE – bili su ovdje 1743. godine; DRINOVCI – u Guberu se spominju 1815. godine; JUKIĆI – iz Bitelića kod Sinja; KARADŽE – sa Ciste u Dalmaciji; MARKOVI – zabilježeni su 1815. godine u Guberu; MILANO VIČI – prije se zvali Bota, doselili iz Tijarice kod Sinja; MOSTARCI – početkom XIX v. doselili od Mostara; OJVANI – preselili iz Srđevića, gdje su bili 1815. godine; PETRE – preselili iz Golubića, zaseoka Smričana, na kmetsko selište bega Arnautovića; POPOVIĆI – doselili odnekuda 1930. godine; STANICI (ranije Blaževići) – preselili iz Livna, gdje se spominju 1815. godine; ŠOŠIĆI – doselili sa Aržana oko 1880. godine u kmetstvo Teskeredžića iz Sarajeva.

Gubin je na mestu srednjevekovnog naselja, o čemu svedoče materijalni ostaci iz rimskog perioda (u gradini Gubinski grad pronađen je rimski novac, kao i srednjevekovni stećci). Poreklo imena sela nije pouzdano poznato. Prema legendi, na tom mestu Turci su pogubili 300 meštana iz okolnih sela jer su im se suprostavili, te je naselje, koje je kasnije podignuto na gubilištu, nazvano, u znak sećanja, Gubin. Stanovnici Gubina međusobno se dele na: Gubinjane, Varošane i Građane. Selo nema još asfaltni put ni vodovod.

Pravoslavna crkva je sagrađena 1883. godine, kako kazuje urezana ploča na objektu. Unutar pravoslavnog groblja stoje ostaci starijeg sakralnog objekta sa vidljivim ostacima polukružne apside i temeljnog zida.

Selo ima dva javna bunara. Osječenica se nalazi u polju između Gubina i Sajkovića i ne presušuje. Drugi je Gubinski bunar, također u polju, dubok oko 4 m. U polju je i bunar Žakinovac. Ne presušuje, ali se zamućuje poslije kiša. Neki od toponima na području Gubina su: Barevci, Breze, Budžak, Bukve, Bus, Ciganuša, Crni vrh, Članovi, Dionica, Golubić, Gradina velika, Gredinska njiva, Gubinski bunar, Gubinski grad, Hrastić, Jasici, Jaz, Jelkuša, Konopljište, Kosa, Kulašice, Medvjedovača, Međedovac, Mračaj, Murave, Ogračić, Osječenica, Paljci, Pećine, Podbučnice, Podgrebnica, Podolja, Potoci, Prosnice, Radića greda, Ravne, Suho polje, Zović, Žakinovac, Žukva.

Gubin na Feacebook-u: https://www.facebook.com/groups/gubin/?ref=ts&fref=ts

Posle Drugog svetskog rata iz Gubina se 12 srpskih porodica iselilo u Srbiju, a do decembra 1994. godine u selu su živili Srbi:

BAROŠEVČIĆI – Stari su izumrli, a mladi su se raselili. Njihovo prijašnje prezime bilo je Injac, još prije toga Daničić. Došli su ovdje iz Donjih Kazanaca, a daljnje im porijeklo vodi iz Gerzova. Slave Svetog Vasilija Velikog.

BOBIĆI – Tvrde da su porijeklom iz Like, daljnje porijeklo ne znaju. Slave Svetog Velikomučenika Kneza Lazara Kosovskog – Vidovdan.

BROĆETE – Doseljenici su iz Vrličke krajine. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

DESPENIĆI – Doselili su iz Otišića kod Vrlike, Dalmacija. Znaju da su tamo do 1994. godine, imali svoje daljnje rođake. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

IVETIĆI – Doseljenici su iz Civljana kod Vrlike, Dalmacija. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

JOVČIĆI – Doselili su iz Prova. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

JURIĆI – Doseljenici su iz Otišića kod Vrlike, Dalmacija. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

KALABE – Doseljenici su od Glamoča. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

KOVAČEVIĆI – Vode porijeklo iz Uništa kod Grahova. Jedan njihov predak se oženio iz familije Vukovljak, i tada prešao na ženino imanje. Tako su današnji Kovačevići njegovi potomci. Kovačevići slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

MARČETIĆI – Porijeklom su iz Koljana kod Vrlike, Dalmacija. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

MARIJANI – Porijeklom su iz Kotluše kod Vrlike, Dalmacija. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

MIHAJILE – Prije su imali prezime Kukavica, a još prije toga prezivali su se Stoisavljević. Doselili su iz Otišića kod Vrlike. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

PAJČINI – Pajčini su ogranak roda Injaca. Pajčini u Gubinu tvrde da su bila tri brata: Injo, Panjo i Konjo, te da su po njima nastali Injci, Pajčini i Konjikušići. Slave Svetog Vasilija Velikog.

PETROVIĆI – Porijeklom su iz Otišića kod Vrlike. Čuvaju porodično predanje o svom crnogorskom porijeklu. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

RADIĆI – Radi se o doseljenicima iz rejona Posavine. Slave Svetog Apostola Tomu – Tomindan.

VUJIČIĆI – Radi se o doseljenicima iz Vrbice. Znaju da su starinom crnogorskog porijekla. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

VUKOVLjACI – Njihovo prijašnje prezime je Bilić. U Gubin su doselili iz Civljana kod Vrlike, Dalmacija. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan. Pretpostavlja se da su u Dalmaciju došli iz Vukovskog kod Kupresa, te da su se kod Vrlike prozvali Vukovljani, zatim Bilići i najzad Vukovljak.

Na sjeverozapadnom rubu Ždralovca, istočnije od Grkovaca, nalazi se selo Jaruga. Ime ovom selu dolazi od karakteristika mikropoložaja naselja koje se nalazi na obalama povremenog toka zvanog Jaruga. Naziv toka, hidronim Jaruga, uzet je i za označavanje naselja.

BABIĆI – Tvrde da su porijeklom iz Glamoča. Radi objašnjenja njihovog porijekla navodimo sledeće: u selu Đuličani kod Glamoča, Babići pričaju da su im preci iz Kotara, na dalmatinsko-ličkoj granici. Odatle je baba dovela dva sina u Petrovo Vrelo početkom XVII vijeka. Oni su nakon kraćeg vremena preselili u Kučištine, a poslije u Brda. Iz Brda su u Jarugu došli 1860. godine u kmetstvo. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

IVETIĆI – Doseljenici su iz Jojića Glavice kod Vrlike, Dalmacija. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

LjUBOJE – Ovdje su doselili iz Ključa. Prema iskazu domaćeg življa, oni su ovdje najstariji rod. Slave Svetog apostola i jevanđelistu Marka.

PAROJČIĆI – Doseljenici su iz Vrlike, Dalmacija. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

ŠINICI – Kao i Šinici u Crnom Lugu, tvrde da su porijeklom iz Lijevča kod Zavidovića. Slave Svetog apostola i jevanđelistu Luku – Lučindan.

ŠORMAZI – Kao i Šormazi iz Crnog Luga, vode porijeklo iz Kosova kod Knina, Dalmacija. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

—————————————-

Izvor: http://www.lijevno.com

Kablići se pominju kao vlasništvo livanjskih dizdara još početkom 16. veka, a u 19. veku selo je bilo u rukama Firdusa, a onda Huskića iz Livna. Za Brinu, duboku klisuru koja se retko pretvori u bujicu, vezana je legenda da je tuda tekla neka reka koju su ljudi pregradili bivoljim kožama i tako skrenuli prema Livnu i izvoru u Dumanu. Na Krugu iznad Kablića ima dosta lokvi za napajanje stoke, kao: Bristovača, Šušnjevača i Dušikua. Ispod Kablića Cere su imale svoj stari mlin.

U selu su živjeli Srbi STOJANOVIĆI.

Hrvatske porodice: ANDABACI – ranije se zvali Rogulj, preselili su ovdje iz Odžaka; BABICI – iz Voštana u Dalmaciji; BEKAVCI; BILIĆI – iz Studenaca u Dalmaciji; BULIĆI – doselili iz Podgradine. Starinom su iz Dalmacije; BULJANI – iz Karakašice kod Sinja; ČEČURE – iz Dragnjića kod Glamoča; ČONDRIĆI – preselili iz Rapovina, na Livanjsko polje su doselili iz Sviba u Dalmaciji; CALETE – iz Voštana u Dalmaciji; DALIĆI – preselili iz Priluke; DOLIĆI – doselili iz Žirovića; ERCEZI -preselili iz Priluke; GELE – preselili iz Strupnića. Godine 1741. bili su u Lusniću; GOTOVCI – doselili iz Zagore kod Trogira oko 1878. godine; KARAULE – iz Glamoča; KOVAČI – iz Ljutog Doca u Hercegovini; MAGANJIĆI – iz Čitluka kod Sinja; MARIJANI; NIČE – bili su u Strupniću i Kovačiću 1814. godine; ORLOVIĆI -sa Muca kod Sinja; PUĐE – u Mišima 1741. godine; RIMCI – 1741. godine u Čelebiću i Grgurićima; RUBIĆI – iz Dragnjića u Glamočkom polju. Ranije su doselili iz Dalmacije; ŠEREMETI – preselili iz Suhače. Godine 1741. živjeli su u Priluci; ŠESTE – iz Karakašice kod Sinja; TABACI – sa Kamenskog u Dalmaciji; TOMASI – iz Eminovog Sela kod Duvna; TOTE – preselili iz Prispa; TOMIĆI-(H)AJDUKOVIĆI – iz Duvna.

Bošnjačke porodice iz Kablića su: CERE – krupni posjednici, Lozić ih naziva bezima; BORČILE – doseljenici iz Glamoča. MAČKICI – žive u M. Kablićima od postanja; MRSE – kažu da su ovdje odvajkada; TORLACI – preselili iz Donjih Rujana; KLJUČE – doselile iz Žirovića po austrougarskoj okupaciji; JAHIĆI – sredinom XIX v. odselili u Livno gdje su izumrli; TANJAŠI – preselili u Livno, odakle su se iselili; RADASLIĆI – doselili iz Radaslija kod Glamoča.

—————————————

Izvor: http://www.relax-livno.com

Selo Kazanci se smjestilo podno Dinare, s obje strane novog asfaltnog puta Bosansko Grahovo – Livno. Sam naziv sela vrlo je zanimljiv. Prema jednom od najvećih ponora u polju koji mnogo podsjeća na „kazan“, kotao, i selo Kazanci, koje se nalazi u neposrednoj blizini ponora, dobilo je ime. Ime ovog sela nema nikakve veze sa izradom kazana, jer mještani ovog sela nisu nikad izrađivali kazane.

Kazanci zauzimaju prostor u pravcu jugoistoka gledajući od Pržina, a smješteni su uz samo podnožje planinskog lanca. Ovo selo je podjeljeno 1935. godine na Donje i Gornje Kazance.

Gornji Kazanci graniče sa Pržinama, a Donji sa približavaju Sajkoviću. Na graničnom dijelu Kazanci – Sajković nalazi se nekropola sa jednim brojem nadgrobnih spomenika bez natpisa i ornamenta (Mramorje). Za sada nisu nađene druge arheološke iskopine.

Zemljište na kojem se nalazi selo, kao i ono što im pripada za poljoprivredu, pašnjaci i livade, odražavaju pedološke kontraste. Dok selo stoji na manje više pjeskovito – šljunkovitom tlu, dotle se ispod njega pruža pravo živo blato i tresetište. Područje je većim dijelom godine pod vodom, a na rubu polja je ponor, koji prima nadošlu vodu. Kazanačko blato je ušlo u dosta zapisa i novinarskih izvještaja 1943. godine, kada su dijelovi talijanske divizije Sasari, odstupajući po nepoznatom terenu, a ne znajući ždralovačku ćud, pokušali prijeći i podavili se. Na ušću vode u kazanački ponor i danas ima nekoliko vodenica, koje su vršile usluge mjesnom stanovništvu meljući žito.

Toponimi su: Ajmanice, Bušće, Crljevice, Čoluša, Gole kose, Grabeš, Jasikovac, Krušica, Lučice, Pjeskulje, Požilci, Rasče, Tavan.

U selu su živele sledeće srpske porodice:

BAROŠEVČIĆ – ranije su se prezivali Injac, te im je poreklo isto kao i Injaca iz Prova. Slave Svetog Vasilija;

ĐURAN – doselili su se iz okoline Banja Luke. Slave Svetog Jovana;

INJAC – su najrazgranatiji rod u Livanjskom polju, a poreklom su iz Crne Gore odakle su došli u Gerzovo pod prezimenom Daničić. Zbog ubistva nekog Turčina pobegli su u Glamočko polje i promenili prezime u Injac. U Donjem Livanjskom polju ova mnogobrojna familija se deli i raseljava u druga sela. Slave Svetog Vasilija;

IVETIĆ – doselili su se iz Civljana kod Vrlike. Slave Svetog Stefana;

JOLIĆ – staro prezime im je bilo Zagorac, a promenili su ga u Jolić oko 1880. godine po imenu pretka Jole. Doselili su se iz Otišića kod Vrlike. Slave Svetog Nikolu;

KATIĆ – staro prezime im je Kiso. Doselili su se iz Bojmunata 1880. godine. Slave Svetog Đurđa;

KOZOMARA – doselili su se iz Bogdaša 1870. godine. Slave Svetog Jovana;

ROSIĆ – doselili su se iz Otišića kod Vrlike. Slave Svetog Jovana.

VUJIČIĆ – poreklom su iz Crne Gore, a u Kazance su se doselili iz Vrbice 1850. godine. Slave Svetog Nikolu;

ZAGORAC – doselili su se iz Otišića kod Vrlike. Staro prezime im je Obućina Slave Svetog Nikolu;

Selo se od puta pružilo u polje uz potok. No, kao i Grborezi, Komorani nisu 1882. godine imali, kao danas, kuće uz put koje povezuju selo sa glavnom cestom. Pod ovim imenom (Comorani) bilježi ga tek 1741. biskup Dragičević.

Iako u Komoranima postoje dva stara groblja u njih se nikada nisu ukopavali mještani ovog sela. Do izgradnje novog katoličkog groblja s kapelicom (renovirana 2008-2010 godine), sve tri vjeroispovjesti su se ukapale u susjedna sela, dok su se u groblja u Komoranima ukapali žitelji iz susjednih sela.

Do izgradnje novog groblja, katolici su se ukapali u susjedno groblje Zabrišće. Pravoslavno groblje ili Jankovića Groblje je omanje i sa 7 spomenika nepravilne forme i utonulih u zemlju. U njemu su spomenici i krstovi iz 1797. i 1803. godine. Groblje je jako zapušteno, a grobnice oštećene. Specifično je po tome što se u njega nikad nisu ukapali pravoslavci iz Komorana, niti je Jankovića bilo u selu. U to groblje su se ukapali Jankovići iz susjednih Grboreza (niko od tog prezimena ne živi u okolini,  potomci posjećuju i uređuju grobove). Pravoslavci iz sela su se ukopavali u susjedni Guber. Izvan sela se nalazi i Petrino Greblje koje opet nikad nisu koristili katolici iz sela. Legenda govori o nastanku tog groblja: na tom su mjestu iz zasjede ubijeni svatovi koji su išli iz Gubera prema Grborezima, gdje su i sahranjeni. Muslimanskog groblja ovdje nema. Pokapaju se na groblju u obližnjim Grborezima. Slike Jankovića groblja možete naći ovde: https://omlivanjska.com/2013/09/13/101278/

Toponimi u Komoranima su: Begluk, Bent, Bililo, Boruše, Jankovo groblje, Krivuša, Mejdan, Obćinica, Saltaguša, Šćetuša.

Tokom Drugog svetskog rata, Ustaše su u ovom selu ubile 8 Srba tokom 1941. godine, čija su tela zakopana u masovnoj grobnici u Prologu, a 1991. godine preneta u spomen kosturnicu u Livnu. Njihova imena možete naći ovde: https://omlivanjska.com/livanjski-srbi/secanje/

Prema popisu iz 1991. godine, u selu je bilo 243 stanovnika, od čega 17 srpske nacionalnosti, 117 hrvatske nacionalnosti, 107 bošnjačke/muslimanske nacionalnosti i 2 jugoslovenske nacionalnosti.

RODOVI

U ovom selu su živele srpske porodice:

ŽDERO – došli su iz Gubera. Slave Svetog Jovana;

RADIĆ – njihov predak je došao iz Glamoča na imanje supruge, čije je devojačko prezime bilo Ždero. Slave Svetog Tomu.

Bošnjački rodovi su: BALJCI – preselili iz Bile 1878. godine; BORIĆI – pamte da su doselili iz Trilja kod Sinja početkom XVII stoljeća u grad Livno, nakon mletačkog osvajanja Dalmacije; GRAHE – Hasan Graho preselio je ovdje iz Ćaića. DIZDARI – preselili u Piragića Dolac; KALENDERI – doseljeni iz Livna, drže da su starinom iz Turske; MILACI – preselili iz Lusnića; MUFTIĆI – preselili iz Zabrišća; NUHBEGOVIĆI – preselili iz Podhuma; ŠEHIĆI -preselili iz Velikog Gubera; TUCAK (TUČO) – u XIX v. iselili u Jakir i Vidimlije u Glamočkom polju.

Hrvati su: DRINOVCI – preselili iz Gubera, starinom su iz Drinovaca kod Ljubuškog; PERAJICE – preselili iz Orguza; ŠIŠKE – iz Studenaca u Dalmaciji; TEKLIĆI – preselili iz Ćaića; VRDOLJACI – iz Dalmacije; ŽULJEVIĆI – iz Otoka kod Sinja.