Архиве категорија: Насеља

Čelebić

Selo Čelebić se nadovezuje na Kovačić i produžuje u smjeru jugoistok – sjeverozapad, paralelno sa novim asfaltnim putem Livno – Bosansko Grahovo, prostirući se u dužini od dva kilometra između Kovačića i Bojmunata. Ime ovom selu formirano je od riječi „čelebija“ koja na turskom jeziku označava, otmjena mladića plemićkog roda. Ranije je naselje pripadalo poznatoj plemićkoj porodici Firdus iz Livna. Naselje je postojalo mnogo prije turskog gospodstva ovdje, još za vrijeme Ilira i Rimljana. Ali, na žalost, ne raspolažemo ni sa kakvim istorijskim dokumentom koji bi nam mogao pomoći da saznamo kako se to naselje ranije zvalo.

Stanovništvu susjednih sela i u selima na drugoj strani polja pod Dinarom, u Čelebiću je bila poznata uža lokacija zvana Barjak. To je upravo područje Firdusovih kuća, gdje se, na jednoj , neprestano vijala zastava, pa ostaje do danas naziv Barjak za ovaj lokalitet.

Na potezu od Kovačića i Čelebića, djelom iznad Bojmunata, kroz Ćorušu, i danas se mogu vidjeti ostaci trase rimskog puta, čijim djelom je HVO probio put tokom rata u BiH, 1991-1995. Iznad Čelebića se nalazi plato Podovi. Ova se visoravan proteže, sa promjenjivom površinom, od Vrbice do Strupnića. Tamo su Čelebićani, naročito do početka Drugog svjetskog rata, gajili i držali stoku, te proizvodili sir i ostale mliječne proizvode, u čemu se tada i kasnije isticala familija Šunjka.

Čelebić je, veliki vremenski period, bio opštinsko središte, posebno u periodu postojanja prve Jugoslavije i jedno vrijeme poslije Drugog svjetskog rata, kojem su pripadala susjedna sela i sela preko polja: Rujani, Čaprazlije, Provo, Gubin i Sajković. Pored ovog, ovdje je bila pošta i ambulanta.

U Drugom svetskom ratu, Ustaše su u ovom selu ubile 396 Srba tokom 1941. godine; manji deo njih je bačen u jamu Bikušu iznad Čelebića a veći deo u masovnu grobnicu na Barjaku, gde danas postoji spomenik, o kome više možete saznati ovde: https://omlivanjska.com/projekti/celebic/. Imena stradalih možete naći ovde: https://omlivanjska.com/livanjski-srbi/secanje/

Prema popisu iz 1991. godine, u selu je bilo 448 stanovnika, od čega 131 srpske nacionalnosti, 316 hrvatske nacionalnosti i 1  osoba druge nacionalnosti.

Ovdje su dugi niz godina zajedno živjeli Srbi i Hrvati. Tokom turske vladavine u Bosni, ovdje su živjeli i Muslimani. Pri kraju rata 1992-1995, veći deo srpskog stanovništva je izbegao a njihove kuće spaljene; nakon rata, jedan broj srpskih kuća je obnovljen, međutim proces povratka i obnove teče sporo.

Za razliku od drugih sela Livanjske regije, u ovom selu Srbi i Hrvati imaju zajedničko groblje, samo ih dijeli jedna niska pregrada. Više o groblju možete videti ovde:

https://omlivanjska.com/2013/09/14/groblje-u-celebicu/

RODOVI

Srpski rodovi su:

CRNOGORCI – Crnogorci su u Čelebiću bili brojnija familija. Živili su nekada u Kovačiću. Gaje porodično predanje o svom crnogorskom porijeklu. Nije utvrđeno kojim putem su, i kada, došli na ove prostore. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

ERCEZI – U Čelebić su doselili iz Strupnića, starinom su iz Hercegovine. Slave Svetog apostola i jevanđelistu Luku – Lučindan.

KOZOMORE – U Čelebić su došli iz Bogdaša. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

KRAVARUŠIĆI – Prije su se zvali Marijani. U Čelebić su doselili iz Sajkovića. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

MILUTINI – Doselili su na današnje imanje iz Strupnića, za daljnje porijeklo ne znaju. Znaju da su po naređenju bega doselili u Čelebić. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

PETROVIĆI – Ovdje su doselili iz Otišića kod Vrlike, Dalmacija. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

RADIĆI – Vode porijeklo iz Posavine. U Čelebić su doselili iz Prova. Slave Svetog apostola Tomu – Tomindan.

RADOJE – Ovdje su doselili iz sela Glavice kod Glamoča, a u Glavice su došli kao kmetovi 1903. godine. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ROSIĆI – Doselili su iz Sajkovića. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ŠUNjKE – Ovaj rod potiče iz Crne Gore. Prema porodičnom predanju koje čuva Dušan Šunjka, sin Vladin, oni su prvo došli na teren u okolini Zadra i tamo promjenili prezime, iz Obad(ović) u Šunjka. Iz Zadarskog regiona preselili su kod Vrlike, a odatle su doselili u Livanjsko polje. Jedno vrijeme su im preci slavili Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, pa su poslije jednog zimskog stradanja prilikom nabavke pića za slavu, promjenili dan slavljenja na Svetog proroka Iliju – Ilindan.

VUJANOVIĆI – Došli su u ovo selo iz Dalmacije, negdje iz okolice Vrlike. Oni imaju zajedničko porijeklo sa Vujanovićima iz Radanovaca. Prema nekim podacima oni su iz Crne Gore. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

Hrvati su: BARBARIĆI – iz Broćna u Hercegovini; BIL1ĆI – iz Potravlja kod Sinja; GELE; JUKIĆI – iz Bitelića kod Sinja, u Čelebiću su bili 1741. godine; KOVAČI – iz Ljutog Doca u Hercegovini; KRIŽANI; PAŠALIĆI (ranije Radilović) – od Jajca; PLAZON(J)IĆI – od Vrlike 1814. godine; POPOVIĆI – u Čelebiću su 1814. godine; RIMCI -1741. godine u Čelebiću.

Ćaić

Više je predaja o tome kako je selo dobilo ime. Suština im je ista: iz zahvalnosti prema svom ćehaji neki od Atlagića poklonio mu je selo pored svog odžaka, pa se ono prozvalo Ćehajić. Sve su te predaje vezane za porodicu Agić, koja je živjela u ovom selu i tu imala svoj odžak. Po jednoj legendi Atlagićev ćehaja je donio muštuluk o izbavljenju Mehmed-pašine djece iz mletačkog sužanjstva i kao nagradu dobio selo koje se zazva po njemu. Po drugoj prvi Agić je bezimeni ban koji se poturči, jer ne mogaše živjeti bez djece i odbjegle žene Hanke Atlagić. Ipak su to samo predanja, pa je potrebno vidjeti da li se selo sa sličnim imenom javlja u istorijskim izvorima. U Darovnici iz 1400. godine zapisano je selo Čihovići, koje imenom podsjeća na Ćaić, ali u turskim defterima nema sličnog imena. Pod ovim imenom (Chieaichi) prvi ga spominje biskup Dragičević 1741. godine.

Zemlju u Ćaiću imali su pripadnici poznate sarajevske porodice Turhanija. Ibrahim-beg Turhanija i njegove dvije sestre imali su ovdje 1893. godine kmetove Kurbaše, Latinčiće, Ivanoviće, Marjane, Tekliće, Vrselje, Kaselje, Hrge, Keliće, Đurane i Baraće. Hilmija Hromić i Asim Paloš iz Sarajeva na svojoj su zemlji držali kmetove Latinčiće, Đurane, Ivanoviće, Kasale, Barune i Čulare. Suljo Jahjefendić iz Livna imao je kmetove Tekliće. Kmetovi Nikole Ivanovića iz Odžaka bile su Čeke. Mulalići su imali dvije porodice Andabaka, Repovci isto tako, te dvije porodice Ivanovića iz Ćaića. Na zemlji Almaze Arnaut iz Istambula bili su Ljubičici, Jurići i Granici; u Arnautovića iz Travnika Aničići, a u Hamzalajbegovića Ćurci, Andabaci, Baruni i Lovrići. Toponimi u Ćaiću: Barabuše, Barakuša, Bostan, Broč, Brušina pećina, Cipac, Caćinska, Gajevi, Giđevac, Glavičica, Grudne glavice, Jaružak, Kameniti ponor, Konopljište, Križanuš, Kukar, Kupalo, Lakat, Liske, Mahovače, Matkovača, Opaki ponor, Peline, Ponor veliki, Ribje jame, Roguljuša, Sodo, Staro-groblje, Zapotok.

Ovdje su živjeli Srbi MARIJANI, moguće i ĐURANI.
Danas su u selu ostali samo Hrvati: ANDABACI (ranije Rogulj) – porijeklom su iz Dalmacije; BARACI – preselili iz Rujana; BARUNI – preselili iz Lusnića; ČULARI (ranije Egzete) – doselili iz Bitelića kod Sinja iza 1878. godine; ĐURANI -prije se zvali Egzete; HRGE – preselili iz Rujana; IVANOVIĆI – spominju se u Ćaiću 1741. godine; KASELJI – od Vrlike; KELIĆI (ranije Šusto) – iz Bajagića kod Sinja; KURBAŠE (ranije Cmiljanić) – doselili od Vrlike; LATINČIĆI (ranije Marasović) -doselili oko 1820. sa Dugopolja kod Sinja; RAĐANI – iz Vrdova na Dinari; TEKLIĆI -po predaji zvali se Lisičar u okolici Vrlike. U Ćaiću su 1741. godine.

——————————————————-

Izvor: http://www.relax-livno.com

Drinova Međa

Nalazi se na brijegu između rijeka Sturbe i Žabljaka. God. 1882. ovdje je bilo tek nekoliko kuća. Drinova Međa se spominje 1813. godine kao selo nastanjeno muslimanskim, katoličkim i pravoslavnim stanovništvom. Ovdje je jedna nekropola sa 14 stećaka. Između Crne stine i Drinove Međe, 300 metara desno od starog puta, nalazi se manja nekropola stećaka. Toponimi: Brižine, Čordin greb, Dočić, Dolac, Gaj, Gazića polje, Gazića rivina, Kruška, Ledine, Lozančića gaj, Mašet, Međica, Orlovača, Osridak, Pod, Šarića zidine.

————————————

Izvor: http://www.relax-livno.com

Držanlije

Neobično je pitoma dolina Sturbe, u kojoj se smjestilo selo Držanlije. Ime selu formirano je od već poodavno zastarjele riječi „držan“, koja se upotrebljavala za označavanje onoga koji je bio dužan, obavezan pridržavati se dogovorenog. Naime, priča se po selu da su Ljubunčići ustupili zemlju seljacima, a da su ovi bili „držani“, obavezni zemlju obrađivati, ostati na njoj i od prihoda sa zemlje davati Ljubunčićima trećinu. Mještani kazuju da nije bilo ni jednog slučaja da se neko tog „držanstva“ nije pridržavao.

Josip Smodlaka smatra da je ime naselja formirano od riječi „draga“. Govoreći o neobičnim nazivima naselja sa još neobičnijim završecima riječi, napisao je: „Jedan još rijeđi završetak koji je takođe delom turski, jeste „anlija“, koji se zapravo sastoji od tri nastavka: našeg „an“, turskog „li“ i našeg „ja“. Poznat mi je jedan jedini primjer imena sastavljena, a to je Držanlija. Ovaj naziv koji danas nose žitelji jednog sela u kotaru Livanjskom (a po njima se i selo zove Držanlija), valjda je kao mesno ime prošao kroz ove tri faze: Draga, Držani, Držanlija“. Smatram da se Smodlakino mišljenje ne može prihvatiti iz nekoliko razloga. Prvo, mještani svoje selo dijele na Gornje i Donje Držanlije. Interesantno je da se ni jedno selo ne nalazi ni u kakvoj dragi. Pojam drage ne može se, u ovom slučaju, poistovetiti s dijelom riječne doline. Stanovnici ovih naselja Livanjskog polja pod pojmom „drage“ podrazumijevaju uzdužne ili poprečne planinske kose koje ne funkcionišu kao riječni tokovi. Naprotiv, taj pojam strogo razlikuju od riječne doline. Drugo, ime ovih sela nije Držanlija već Držanlije. Treće, nije moguće govoriti o nastanku „anlija“. Moguće je jedino govoriti o nastavku „lije“.

Kao dijelovi naselja Držanlije pripadaju Golubić, Karijani i Trčić.

Teren na kojem se danas nalaze Gornje i Donje Držanlije, sa zaseocima, pripadao je za vrijeme turske vladavine begluku Ljubunčića.

Sadašnje selo zauzima prostor istočno od Zabrišća, na desnoj obali riječice Sturbe. Ova riječica ugrađena je u dušu sela. Ona pogoni mlinove, donosi vodu za piće i napajanje stoke, u njoj se love lijepi primjerci pastrmke i rakova, a ugodna je za kupanje po ljetnim vrućinama.

U selu je nekada živela srpska porodica, Radeta, koja se 1900. godine preselila u Guber. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana. Prema usmenom predanju Radete su došle iz Crne Gore iz okoline Andrijevice . Po predanju, došao je otac sa 4 sina a nakon jedne jake livanjske zime jedan sin se vratio u Crnu Goru a tri su ostala. Prema podacima Radete su najprije jedan kraći period bili u Zabrišću (oko 20 godina) a nakon toga su se preselili u Držanlije i držali posjed kod begova 99 godina. Kako je po propisima Turske u to vrijeme bilo da kmet koji drži posjed 100 godina taj posjed dobija u svoje vlasništvo, da se to ne bi desilo beg Firdus im je naredio da se presele u Guber što su oni i učinili. Danas u Držanlijama nema srpskih porodica, ali postoji jedno staro pravoslavno groblje.

Hrvati su: BIJADERI (Beaderi) – preselili iz Lusnića; ĆURIĆI – preselili iz Podhuma; DALIĆI – preselili iz Priluke; DŽAJE – preselili iz Rujana; GALICI -preselili iz Grboreza; IVANKOVIĆI – preselili iz Bile; KONTE – bilo ih je 1815. godine u nekoliko sela; MAMIĆI – doselili iz Zidina na Buškom blatu; MARKOVI -jedan od Markova iz M. Gubera „ugovorio“ se kod Galica; PERIŠE – doselili iz Srđevića; PERKOVIĆI – iz Mijakovog Polja; PLEHIĆI (ranije Vukadin) – iz okolice Duvna; POPOVIĆI – preselili iz Čelebića; PRAVDIĆI – došli iz Dobrog; ROGUŠIĆI -iz Dugopolja kod Sinja; VRDOLJACI – preselili iz Odžaka; VUKADINI – porijeklom od Duvna.

—————————————————

Izvor: http://www.lijevno.com i http://www.relax-livno.com

Golinjevo

Golinjevo je među najstarijim naseljima na Buškom Blatu. U podacima sa kraja 15. veka selo je zapisano je kao Večuć (Večoć), dok se 1604. godine pominje se kao Golinjavo, potom 1711. godine kao Vučić, a početkom 18. veka kao Golinjevo. Zemljište koje pripada selu je oskudno rastinjem, a obronci Tušnice su potpuno goli, po čemu je dobilo ime. U selu na nekoliko mesta ima srednjovekovnih stećaka. Zaseok Kula dobio je ime po odžaku i kuli Smail-bega Čengića, a potom njegovog sina koji se iselio u Tursku.  U zaseoku Velagići je izvor Hadžino vrilo koje ne presušuje i koje su u sušno doba koristili stanovnici sela u krugu od 5km. Potapanjem zemljišta zbog stvaranja veštačkog jezera, ugrožena je egzistencija stanovnika sela koje tada počinje da se iseljava.

U Golinjevu je pre Drugog svetskog rata bilo 60 srpskih domova, a Srbi su imali i svoje groblje i pravoslavnu crkvu. Srpske porodice koje su živele u ovom selu nastradale su od ustaša 1941. godine. Spisak imena stradalih možete pogledati ovde: https://omlivanjska.com/livanjski-srbi/secanje/

Pravoslavno groblje sa dvadesetak bolje obrađenih krstova i lijepom dekoracijom je neposredno iznad puta. Ovdje se naročito ističe grobnica Ile Mitrovića, koju je radio kamenorezac Lazić. Današnji izgleda groblja i zidina pravoslavne crkve, koji su u vrlo lošem stanju, možete videti ovde: https://omlivanjska.com/2013/09/13/groblje-u-golinjevu/

Prema popisu iz 1991. godine, u selu je bilo 861 stanovnika –  srpske nacionalnosti niko, 542 hrvatske nacionalnosti, 313 bošnjačke/muslimanske nacionalnosti, 4 jugoslovenske nacionalnosti i 2 ostalih nacionalnosti.

RODOVI

BOŠKOVIĆI – Doseljenici su iz Dalmacije, ne zna se pouzdano iz kojeg mjesta. Znaju da im daljnje porijeklo vodi iz Crne Gore. Prvo su došli u Rujane, odakle su se raselili u Čaprazlije i Golinjevo.

MITROVIĆI

PAČARI-PAŽINI

RATALjI – prije dolaska u Golinjevo prezivali su se Ratić; došli su iz Dalmacije ( Otišić ) a krsna slava im je Jovanjdan.

TOŠIĆI

ŽDERE

Bošnjaci su: VELAGIĆI -zaselak Velagići nazvan je po istoimenoj bošnjačkoj porodici koja i danas živi u Golinjevu; BAJRAKTAREVIĆI; RAŠKOVIĆI; JAREBICE; ALIMANI – porijeklom su iz Makedonije; MUJIĆI; MUŠKOVIĆI.

Hrvati su: BATINIĆI – 1741. godine su u Mišima; BERIĆI (ranije Sablić) -doselili sa Sablića Kose kod Tijarice u Dalmaciji: CIKOJE – oko 1860. godine doselili iz Studenaca u Dalmaciji; GALEŠIĆI; JAKELJIĆI; KLIŠANIN – u Mišima su 1741. godine; KULISI (ranije Mrkonjić) – Mrkonjići su 1741. u Golinjevu; MAGIĆI; MIHALJEVIĆI – 1741. godine su u Golinjevu; MILARDOVIĆI – iz Dobranja u Dalmaciji; PRKE – iz Studenaca u Dalmaciji; TOPIĆI.

Grborezi

Selo je smješteno uz put koji vodi od Gubera prema Prologu. Na topografskoj karti iz 1882. godine uz put je bio samo han Grborezi (Sušica han), dok su dva zaseoka bila u polju, dosta udaljena od ceste. Razlog tome je što su graditelji ceste od Gubera do Prologa, izgrađene iza 1860. godine, izabrali najkraći pravac preko polja, te ostavili Komorane i Grboreze u polju. Tek mnogo kasnije su počele nicati kuće uz cestu. Grborezi se spominju u turskom defteru iz 1604. godine pod današnjim imenom, pa, zatim, u popisu biskupa Bogdanovića 1768. godine u obliku Garbavzi. Miletić ih 1813. zapisuje kao Garborecz.

Toponimi: Abidovica, Begluk, Birnoktuša, Blaca, Bolotinov bunar, Boniša, Čardak, Ćatuša, Divljakinja, Duga njiva, Dugo polje, Dželaguša, Đonlaguša, Hodžića bunar, Hodžića jaruga, Jagme, Kajuša, Mali Rajkovac, Marinkuša, Modruša, Mramorje, Petrino groblje, Piskovišće, Podovi, Prikača, Rajković, Spužipolje, Stara studba, Šafran, Španjuša, Štit, Torina, Zelija, Žiškuša.

Pravoslavni Jankovići iz ovog sela su se sahranjivali na Jankovića groblju u susednim Komoranima. Jankovića Groblje je omanje i sa 7 spomenika nepravilne forme i utonulih u zemlju. U njemu su spomenici i krstovi iz 1797. i 1803. godine. Groblje je jako zapušteno, a grobnice oštećene. Specifično je po tome što se u njega nikad nisu ukapali pravoslavci iz Komorana, niti je Jankovića bilo u selu. Slike Jankovića groblja možete naći ovde: https://omlivanjska.com/2013/09/13/101278/

Srbi:

JANKOVIĆI – Ovdje su doselili iz Dalmacije. Ne raspolažu preciznijim podacima o svome porijeklu. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan. Oni su, kao rod, izumrli na ovom prostoru u cjelini.

Bošnjaci su: HODŽIĆI; KAMBERI; MILACI – ovdje su doselili iz Lusnića; MUSIĆI – doselili iz Kukavica na Kupreškom polju; OMERAGIĆI – preselili iz Podhuma; VELAGIĆI – doselili iz Golinjeva;

Hrvati su: BADROVI – preseli iz Podgradine; BARACI – doselili iz Turjaka kod Sinja iza 1878. godine; BOLOTINI – iz Aržana u Dalmaciji; BRALE – iz Dicma kod Sinja; ČONDRIĆI – iz Sviba u Dalmaciji; ĆURAK – porijeklom od Duvna; DERONJE – preselili iz M. Gubera; DOLIĆI; JUKIĆI – iz Bitelića kod Sinja; KOPRČINE – doselili iz Graba kod Sinja iza 1878. godine; KOTARCI – iz Aržana u Dalmaciji 1924. godine; MAMICI – doselili iz Zidina na Buškom blatu; MARKOVI -preselili iz M. Gubera; MATICI – preselili iz Liskovače na Buškom blatu 1937. godine; PERKOVIĆI – iz Mijakova Sela; PODRUG – iz Dicma u Dalmaciji; SALAPIĆI -preselili iz Orguza; SUČIĆI – iz Dalmacije; SUDAR – ranije Kokanović; TANDARE – doselili iz Travnika; TEKLIĆI – preselili iz Komorana; VRDOLJACI – preselili iz Odžaka. Ranije iz Otoka kod Sinja; VUKADINI – preselili iz Srđevića.

Grkovci

Grkovci se nalaze pod Dinarom. Ovo selo je bilo rimski municipium, Salvium, a jedno je od najstarijih naselja u Livanjskom polju. Iznad severnog dela sela nalazi se Velika Gradina, koja se svrstava u trajno nastanjena mesta u preistorijskom dobu, a vezane su i za ilirska plemena Dalmate (služili rimskim legijama, koje su ih pokoravale). Takođe, Grkovci su bili stalno nastanjeni i u Srednjem veku. Livnjaci za sva stara naselja, gradine, gromile i drugo, da bi naglasili njihovu starost, kažu da je „još od Grka“, pa je možda po tome selo prozvano Grkovci. Međutim, moguće je da ime sela potiče od reči istog korena („grk“), ali u značenju trgovac, jer su meštani Grkovaca bili poznati kao prekupci, odnosno trgovci koji su stanivništvu Livanjskog i Bosansko-grahovskog polja prodavali robu iz Dalmacije, a Dalmatincima ratarsko-stočarske proizvode iz Livanjskog polja.

Na području Grkovaca važniji su toponimi: Bone, Dubrave, Grad, Gradski bunar, Heldovine, Klanci, Paškula, Ploča, Poprekuše, Rašnjeva glava, Runjavice, Sušan, Točak, Točilo, Veleva glavica.

Grkovci na Facebook-u:

https://www.facebook.com/groups/129289617140545/

https://www.facebook.com/groups/127730798076/?ref=ts&fref=ts

 

Do 1994. godine u selu su živili samo Srbi:

JANjIĆI – Porijeklom su iz Janja kod Šipova. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

JONDžE – Ne znaju odakle vode porijeklo. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan. Istraživači se spore oko ovog prezimena i većina tvrdi, da je vlaškog porijkla.

MAJSTOROVIĆI – Njihovo prijašnje prezime je Nenadić. Doseljenici su iz Štikova kod Drniša. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

NENADIĆI – U ovo selo su doseljeni iz Štikova kod Drniša. Daljnje porijeklo Nenadića je iz Hercegovine. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

ŠEGRTI – Ne znaju puno o svom porijeklu. U Grkovce su doselili iz Bastasa, nekada su se prezivali Deridaska i živili u okolici Livna. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

TRKULjE – Kod njih živi porodično predanje o tome, da su doselili iz Ravnih kotara. Priča se o tri brata, koji su se razišli i otišli u tri sela. Jedan se naselio u Marinkovce kod Grahova, drugi u Grkovce, a treći u Crni Lug. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

RADIVOJŠE – Radivojša je nekada bilo u Grkovcima, odakle vode porijeklo oni što žive u Petrovom Vrelu kod Glamoča, gdje su doselili 1977. godine. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan

—————————————-

Izvor: http://www.lijevno.com