Držanlije

Neobično je pitoma dolina Sturbe, u kojoj se smjestilo selo Držanlije. Ime selu formirano je od već poodavno zastarjele riječi „držan“, koja se upotrebljavala za označavanje onoga koji je bio dužan, obavezan pridržavati se dogovorenog. Naime, priča se po selu da su Ljubunčići ustupili zemlju seljacima, a da su ovi bili „držani“, obavezni zemlju obrađivati, ostati na njoj i od prihoda sa zemlje davati Ljubunčićima trećinu. Mještani kazuju da nije bilo ni jednog slučaja da se neko tog „držanstva“ nije pridržavao.

Josip Smodlaka smatra da je ime naselja formirano od riječi „draga“. Govoreći o neobičnim nazivima naselja sa još neobičnijim završecima riječi, napisao je: „Jedan još rijeđi završetak koji je takođe delom turski, jeste „anlija“, koji se zapravo sastoji od tri nastavka: našeg „an“, turskog „li“ i našeg „ja“. Poznat mi je jedan jedini primjer imena sastavljena, a to je Držanlija. Ovaj naziv koji danas nose žitelji jednog sela u kotaru Livanjskom (a po njima se i selo zove Držanlija), valjda je kao mesno ime prošao kroz ove tri faze: Draga, Držani, Držanlija“. Smatram da se Smodlakino mišljenje ne može prihvatiti iz nekoliko razloga. Prvo, mještani svoje selo dijele na Gornje i Donje Držanlije. Interesantno je da se ni jedno selo ne nalazi ni u kakvoj dragi. Pojam drage ne može se, u ovom slučaju, poistovetiti s dijelom riječne doline. Stanovnici ovih naselja Livanjskog polja pod pojmom „drage“ podrazumijevaju uzdužne ili poprečne planinske kose koje ne funkcionišu kao riječni tokovi. Naprotiv, taj pojam strogo razlikuju od riječne doline. Drugo, ime ovih sela nije Držanlija već Držanlije. Treće, nije moguće govoriti o nastanku „anlija“. Moguće je jedino govoriti o nastavku „lije“.

Kao dijelovi naselja Držanlije pripadaju Golubić, Karijani i Trčić.

Teren na kojem se danas nalaze Gornje i Donje Držanlije, sa zaseocima, pripadao je za vrijeme turske vladavine begluku Ljubunčića.

Sadašnje selo zauzima prostor istočno od Zabrišća, na desnoj obali riječice Sturbe. Ova riječica ugrađena je u dušu sela. Ona pogoni mlinove, donosi vodu za piće i napajanje stoke, u njoj se love lijepi primjerci pastrmke i rakova, a ugodna je za kupanje po ljetnim vrućinama.

U selu je nekada živela srpska porodica, Radeta, koja se 1900. godine preselila u Guber. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana. Prema usmenom predanju Radete su došle iz Crne Gore iz okoline Andrijevice . Po predanju, došao je otac sa 4 sina a nakon jedne jake livanjske zime jedan sin se vratio u Crnu Goru a tri su ostala. Prema podacima Radete su najprije jedan kraći period bili u Zabrišću (oko 20 godina) a nakon toga su se preselili u Držanlije i držali posjed kod begova 99 godina. Kako je po propisima Turske u to vrijeme bilo da kmet koji drži posjed 100 godina taj posjed dobija u svoje vlasništvo, da se to ne bi desilo beg Firdus im je naredio da se presele u Guber što su oni i učinili. Danas u Držanlijama nema srpskih porodica, ali postoji jedno staro pravoslavno groblje.

Hrvati su: BIJADERI (Beaderi) – preselili iz Lusnića; ĆURIĆI – preselili iz Podhuma; DALIĆI – preselili iz Priluke; DŽAJE – preselili iz Rujana; GALICI -preselili iz Grboreza; IVANKOVIĆI – preselili iz Bile; KONTE – bilo ih je 1815. godine u nekoliko sela; MAMIĆI – doselili iz Zidina na Buškom blatu; MARKOVI -jedan od Markova iz M. Gubera „ugovorio“ se kod Galica; PERIŠE – doselili iz Srđevića; PERKOVIĆI – iz Mijakovog Polja; PLEHIĆI (ranije Vukadin) – iz okolice Duvna; POPOVIĆI – preselili iz Čelebića; PRAVDIĆI – došli iz Dobrog; ROGUŠIĆI -iz Dugopolja kod Sinja; VRDOLJACI – preselili iz Odžaka; VUKADINI – porijeklom od Duvna.

—————————————————

Izvor: http://www.lijevno.com i http://www.relax-livno.com

Advertisements