Suhača

Sjeverozapadno od Livna, pored novog asfaltnog puta prema Glamoču i Bosanskom Grahovu smjestilo se selo Suhača. Ovo je selo jedno od najstarijih naselja u Livanjskom polju, čiji se kontinuitet nije prekidao od neolita. Na veliku starost naselja upućuje i njegovo ime, a naročito vrlo rijedak i star, sufiks „ača“. Današnje ime sela nastalo je od riječi „suvača“, koja se ranije upotrebljavala za označavanje mlina, vodenice, na jednoj od najvećih estavela u polju. (Estavele su prirodne pukotine u krečnjaku, koje u kasnu jesen, zimu i rano proljeće funkcionišu kao izvori). U kasno proljeće, ljeto i ranu jesen estavele su bez vode. Jedno vrijeme u godini, kada se voda u polju „spusti“ na niže, ili poteku tek formirani vodotoci, estavele prorade i kao ponori kroz koje se gubi voda. Ovu izuzetno rijetku prirodnu pojavu čovjek je vješto iskoristio i na estaveli podigao mlin, suvaču. Docnije je vodenica, suvača svoje ime „posudila“ susjednome selu.

Današnje selo Suhača je vezano uz Zastinje. Prostire se većim dijelom u podnožju Kruga. Zapadnim dijelom ovo selo veže se sa Velikim Kablićem. Lokaciju sela prati asfaltni put Livno – Glamoč ili Livno – Bosansko Grahovo, s obzirom da dolazi do raskršća kod škole u Priluci. Iznad sela Suhača i Kablići diže se, kamenom nasuta, gradina gdje su arheolozi našli komade glinenog posuđa, koje pripada praistorijskom i rimskom vremenu. Na sjevernoj strani Suhače postoji jedna veća gromila, koju ovdašnji stanovnici zovu Mala Gradina. Na ovom lokalitetu nađeno je mnogo ostataka glinenog posuđa. Na terenu sela je nađena i jedna rimska grobnica i nekoliko rimskih natpisa. Sve ovo upućuje na činjenicu da je teren sela bio naseljen u praistorijsko i rimsko doba. Prema onome što je do sada utvrđeno, ovuda je vodio rimski put od Gradiške na Savi za Solin (Salonu), a preko Banja Luke, Borove Glave, Suhače i Kablića, Vašarevina, Ljubunčića, Lištana, Prologa, Čitluka kod Sinja. Pitanjem istorijske prošlosti ovoga sela i analizom zapisa istraživača bavio se i livnjak, profesor Stipo Manđeralo.

Zemljišta na području Suhače bila su u vlasništvu mnogih gradskih porodica: Gorušanina, Muftića Hubića, Vejzagića, Kaića, Vilica, Jovanovića, Dizdara, Gasala, Firdusa, Mačkica, Gagića, Balagića, Mulalića.

Toponimi: Abazagića greblje, Avlija, Atlaguša, Boruša, Burkuša, Čakaruša, Čavčine, Druljski potok, Dubočica, Džebuša, Gradina, Hamzaguša, Ivan draga, Kalendaruša, Kapetanovina, Kolibište, Kovanluk, Kraljevac, Lupanovac, Majdan, Mišimiša, Musala, Palanke, Prisava, Purguša, Saltaguša, Softićuša, Stupe, Šćetina njiva, Štitić, Tresule, Tuk jezero.

U Suhači su živeli pripadnici sve tri konfesije.

Od srpskih porodica selo je poslednja napustila Arnaut, poreklom iz Kosore kod Vrlike, koja je u ovo selo došla iz Gubera.

Ovdje su živjele slijedeće bošnjačke porodice: ABAZAGIĆI – odselili u Banjaluku; BURKIĆI – preselili u Guber; LEDENKO – preselili u Livno i Glamoč; TUFEKČIĆI – preselili u Livno. Tufekčići se spominju 1740. godine u gradu Livnu; VEJZAGIĆI – doselili iz Žabljaka.

Hrvati su: ANDABACI – iz Kablića; BARIŠIĆI – iz Rujana; BUDIŠE – iz Bajagića kod Sinja; CVRLJE – iz Glavica kod Sinja; ĆAĆIJE – iz Bajagića kod Sinja; ĆAVARI – iz Kopića kod Glamoča; DALIĆI – iz Priluke; DOLIĆI – iz Gubera; KASALO (prije Banici) – iz Prologa; KURBAŠE – iz Caića preselili u Prisap, a odatle u Suhaču; LAŠTRE – 1741. godine u Zagoričanima i Potočanima; LEDIĆI – iz Aržana u Dalmaciji; MARINČIĆI – 1815. godine u Dobrom; RUBIĆI – iz Kablića, a ranije iz Dalmacije; ŠEREMETI – prije 1814. godine preselili iz Priluke; TOMIĆI-(H)AJDUKOVIĆI – iz Duvna. U Kablićima su bili 1741. godine.

—————————————————

Izvori: http://www.lijevno.com i http://www.relax-livno.com

 

Advertisements