Sjeverozapadno od Bojmunata, makadamskim putem, uz rub polja, prostire se selo Radanovci. Selo se ranije zvalo Radanović, a dobilo je ime po Radanovićima, koji su nekada ovdje živjeli. Stanovnike ovog sela susjedi cijene kao vrijedne, marljive, „radine“ (od radan) ljude, koji svojski obavljaju svoj posao. Može biti da je pohvalan smisao imena ovoga sela formiran od te njihove osobine.
Radanovcima, kao dio naselja, pripada selo Dubrava, čije su kuće „sakrivene“ u visokoj hrastovoj šumi. Dubravom, inače mještani zovu šumu, gaj od hrastova drveća.
Radanovci zauzimaju sjeverozapadni pravac od Bojmunata, a međusobna im je udaljenost oko jedan kilometar. U Radanovcima žive samo Srbi. Prema podacima o kretanju stanovništva u Livanjskom polju, iz ovog je sela, 1945. godine, odselilo 6 porodica u Vojvodinu.
Toponimi su: Brijeg, Crljenica, Čemerluša, Duboka draga, Dubrave, Govnuša voda, Ivetića groblje, Konjskač, Krstačica, Kulašica, Kupaline, Lokva, Lokvina, Lopari, Ljeskove doline, Mešeti, Mlakve, Poljak, Panjište, Pistet, Pivulja, Ploče, Pobrnjice, Potoci, Pustopolje, Šib, Tanka draga, Vlake.
U Radanovcima su živele srpske porodice:
BIKIĆ – prema jednom predanju, Bikići su nastali u Glamoču od jednog Radanovića koji je bio jak kao bik, te su se u livanjsko polje odselili vjerovatno davno prije prvog svjetskog rata; selo se zove Radanovci, a Bikići kao i Radanovići (koji i sad žive u Glamoču u selu Podgradina) slave krsnu slavu Vrbicu-Lazarevu subotu. Prema drugim izvorima, ranije su se prezivali Zakonović a u Livanjsko polje su došli iz Dalmacije.
VUJANOVIĆ – su najstariji stanovnici u ovom selu, poreklom su kao i Vujanovići iz Čelebića. Slave Svetog Stefana.
ĐUKIĆ – doselili su se iz Peulja kod Bosanskoa Grahova za vreme turske vladavine. Slave Svetog Stefana;
ERCEG – doselili su se iz Čelebića. Slave Svetog Luku;
NENADIĆ – doselili su se iz Dabra kod Vrlike, početkom 1878. godine. Slave Sv. Nikolu;
TOMIĆ – ranije su se prezivali Zakonović. Doselili su se iz Dalmacije. Slave Vidovdan.
—————————————————————