Čelebić

Selo Čelebić se nadovezuje na Kovačić i produžuje u smjeru jugoistok – sjeverozapad, paralelno sa novim asfaltnim putem Livno – Bosansko Grahovo, prostirući se u dužini od dva kilometra između Kovačića i Bojmunata. Ime ovom selu formirano je od riječi „čelebija“ koja na turskom jeziku označava, otmjena mladića plemićkog roda. Ranije je naselje pripadalo poznatoj plemićkoj porodici Firdus iz Livna. Naselje je postojalo mnogo prije turskog gospodstva ovdje, još za vrijeme Ilira i Rimljana. Ali, na žalost, ne raspolažemo ni sa kakvim istorijskim dokumentom koji bi nam mogao pomoći da saznamo kako se to naselje ranije zvalo.

Stanovništvu susjednih sela i u selima na drugoj strani polja pod Dinarom, u Čelebiću je bila poznata uža lokacija zvana Barjak. To je upravo područje Firdusovih kuća, gdje se, na jednoj , neprestano vijala zastava, pa ostaje do danas naziv Barjak za ovaj lokalitet.

Na potezu od Kovačića i Čelebića, djelom iznad Bojmunata, kroz Ćorušu, i danas se mogu vidjeti ostaci trase rimskog puta, čijim djelom je HVO probio put tokom rata u BiH, 1991-1995. Iznad Čelebića se nalazi plato Podovi. Ova se visoravan proteže, sa promjenjivom površinom, od Vrbice do Strupnića. Tamo su Čelebićani, naročito do početka Drugog svjetskog rata, gajili i držali stoku, te proizvodili sir i ostale mliječne proizvode, u čemu se tada i kasnije isticala familija Šunjka.

Čelebić je, veliki vremenski period, bio opštinsko središte, posebno u periodu postojanja prve Jugoslavije i jedno vrijeme poslije Drugog svjetskog rata, kojem su pripadala susjedna sela i sela preko polja: Rujani, Čaprazlije, Provo, Gubin i Sajković. Pored ovog, ovdje je bila pošta i ambulanta.

U Drugom svetskom ratu, Ustaše su u ovom selu ubile 396 Srba tokom 1941. godine; manji deo njih je bačen u jamu Bikušu iznad Čelebića a veći deo u masovnu grobnicu na Barjaku, gde danas postoji spomenik, o kome više možete saznati ovde: https://omlivanjska.com/projekti/celebic/. Imena stradalih možete naći ovde: https://omlivanjska.com/livanjski-srbi/secanje/

Prema popisu iz 1991. godine, u selu je bilo 448 stanovnika, od čega 131 srpske nacionalnosti, 316 hrvatske nacionalnosti i 1  osoba druge nacionalnosti.

Ovdje su dugi niz godina zajedno živjeli Srbi i Hrvati. Tokom turske vladavine u Bosni, ovdje su živjeli i Muslimani. Pri kraju rata 1992-1995, veći deo srpskog stanovništva je izbegao a njihove kuće spaljene; nakon rata, jedan broj srpskih kuća je obnovljen, međutim proces povratka i obnove teče sporo.

Za razliku od drugih sela Livanjske regije, u ovom selu Srbi i Hrvati imaju zajedničko groblje, samo ih dijeli jedna niska pregrada. Više o groblju možete videti ovde:

https://omlivanjska.com/2013/09/14/groblje-u-celebicu/

RODOVI

Srpski rodovi su:

CRNOGORCI – Crnogorci su u Čelebiću bili brojnija familija. Živili su nekada u Kovačiću. Gaje porodično predanje o svom crnogorskom porijeklu. Nije utvrđeno kojim putem su, i kada, došli na ove prostore. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

ERCEZI – U Čelebić su doselili iz Strupnića, starinom su iz Hercegovine. Slave Svetog apostola i jevanđelistu Luku – Lučindan.

KOZOMORE – U Čelebić su došli iz Bogdaša. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

KRAVARUŠIĆI – Prije su se zvali Marijani. U Čelebić su doselili iz Sajkovića. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

MILUTINI – Doselili su na današnje imanje iz Strupnića, za daljnje porijeklo ne znaju. Znaju da su po naređenju bega doselili u Čelebić. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

PETROVIĆI – Ovdje su doselili iz Otišića kod Vrlike, Dalmacija. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

RADIĆI – Vode porijeklo iz Posavine. U Čelebić su doselili iz Prova. Slave Svetog apostola Tomu – Tomindan.

RADOJE – Ovdje su doselili iz sela Glavice kod Glamoča, a u Glavice su došli kao kmetovi 1903. godine. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ROSIĆI – Doselili su iz Sajkovića. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ŠUNjKE – Ovaj rod potiče iz Crne Gore. Prema porodičnom predanju koje čuva Dušan Šunjka, sin Vladin, oni su prvo došli na teren u okolini Zadra i tamo promjenili prezime, iz Obad(ović) u Šunjka. Iz Zadarskog regiona preselili su kod Vrlike, a odatle su doselili u Livanjsko polje. Jedno vrijeme su im preci slavili Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, pa su poslije jednog zimskog stradanja prilikom nabavke pića za slavu, promjenili dan slavljenja na Svetog proroka Iliju – Ilindan.

VUJANOVIĆI – Došli su u ovo selo iz Dalmacije, negdje iz okolice Vrlike. Oni imaju zajedničko porijeklo sa Vujanovićima iz Radanovaca. Prema nekim podacima oni su iz Crne Gore. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

Hrvati su: BARBARIĆI – iz Broćna u Hercegovini; BIL1ĆI – iz Potravlja kod Sinja; GELE; JUKIĆI – iz Bitelića kod Sinja, u Čelebiću su bili 1741. godine; KOVAČI – iz Ljutog Doca u Hercegovini; KRIŽANI; PAŠALIĆI (ranije Radilović) – od Jajca; PLAZON(J)IĆI – od Vrlike 1814. godine; POPOVIĆI – u Čelebiću su 1814. godine; RIMCI -1741. godine u Čelebiću.

One thought on “Čelebić

  1. Повратни пинг: Groblje u Čelebiću | Udruženje Ognjena Marija Livanjska

Затворено за коментаре.