Jugoistočno od Prova su Čaprazlije. Po jednom tumačenju, ime sela je formirano od starinske riječi „čap“, „čep“, te glagola „razliti“. Naime za vrijeme povodnja (od oktobra do kraja marta) ponori, koji se nalaze u neposrednoj blizini sela, bivaju zagaćeni, te ne mogu da gutaju svu prispjelu vodu, pa se višak vode razlijeva po okolnom zemljištu. Do zagaćenosti ponora dolazi stoga što voda na ponorskim pukotinama odlaže pruće, različito raslinje i druge predmete koji začepe ponore. Voda koja bi trebalo ponorima da se gubi u podzemlje, zadržava se na površini i razliva po okolnom zemljištu. Tako se, eto, po naznačenoj prirodnoj pojavi, karakterističnoj za mnoga periodično plavljana kraška polja, ovo selo nazvalo Čaprazlije. Selo su često zapisivali kao Sarumiše što je ranije ime naselja po kome se nazivala i cijela nahija. Ime na turskom jeziku doslovno znači „žuti hrast“. Po drugom predanju, ime Čaprazlije vjerojatno nose prema begu (ili begovskoj obitelji) Čaprazli, čiji su, po predaji, nišani u starom muslimanskom groblju na Brižinama kod sela.

Čaprazlijama kao dijelovi naselja, pripadaju sela Paljenice i Peća.

Ime sela Paljenice posjeća na jedu vrstu osvete koju žitelji livanjskih sela (Donje polje) ponekad i danas praktikuju. Ranije, ako neko, za pričinjenu mu uvredu ili nepravdu, nije mogao od počinitelja dobiti određenu satisfakciju, najčešće je pribjegavao spaljivanju njegove kuće, pojate ili neke druge privredne prostorije. Mještane kojima kuća na taj način izgori zovu „Paljenice“.

Vjerovatno ni na jednom kraškom polju na svijetu, nema toliko mnoštvo pećina kao na Livanjskom. Ove pećine, prirodne šupljine u krečnjačkim stijenama, ovdašnje stanovništvo zove „peća“. Rijetko koja peća ima ime. Kako se jedna zasebna grupa kuća kod sela Čaprazlije nalazi u neposrednoj blizini jedne takve peće, to se za njihovo označavanje i uzeo naziv Peća, selo kod Pećine.

U sklopu Donjeg Livanjskog polja, Čaprazlije se prostiru na njegovoj jugozapadnoj strani, čineći sastavni dio niza sela, koja prave vjenac sa mjestimičnim prekidima na rubu polja i podnožja Dinarskih obronaka Sokoca, Atlagića kose, Cjepala, Samara i Poviruše. Selo je smješteno između Prova na zapadu i Rujana na jugu. Ispred njega, gledano preko polja na udaljenosti od 5 kilometara, u pravcu sjeveroistoka nalazi se selo Čelebić. Čaprazlije zauzimaju prostor od Krivače (Jaruge), kojom voda teče u Mišju peću i Hrgovića kuća do donjih Maljkovića. Ovdje granicu sela čini Šilanova kuća.

Na terenu sela nalazi se veća skupina ležećih stećaka, bez natpisa i ornamentike, i to na lokalitetu Mašeti i unutar seoskog pravoslavnog groblja. Jedno od većih, ali do sada neispitanih grobišta, nalazi se u dnu Đuranove ulice, na njivi Pere Đurana i njegovih sinova. Ovaj teren nije do sada ispitivan, niti registrovan. Na putu Sajković – Prolog, pod Marčetinim kućama, nalazi se Muslimanski grob sa dobro očuvanim nišanima. Seosko predanje govori da je ovdje pokopan Čaprazli-beg, kojeg su hajduci ubili iz zasjede, o čemu piše fra Grga Lozić u svojim različitim bilješkama – Adnotationes variae (Stipo Manđeralo, Lozićev ilirski san). On tvrdi da se do tada selo zvalo Skucani.

Do rata 1991/1995. godine u selu su živjeli Srbi i Hrvati.

Srpski rodovi su:

BOŠKOVIĆI – Doseljenici su iz Dalmacije, ne zna se pouzdano iz kojeg mjesta. Znaju da im daljnje porijeklo vodi iz Crne Gore. Prvo su došli u Rujane, odakle su se raselili u Čaprazlije i Golinjevo. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

ĐURANI – Đurana u Čaprazlijama ima na dvije lokacije. Jedni su između Granića i Marčeta, koje u selu još zovu i gornji Đurani, a drugi su između Radića i Maljkovića, zvani donji Đurani. Donji Đurani su kod starijih generacija poznati pod nadimkom „Dražići“. U ovo selo su doseljeni iz Gornjih Kazanaca, opština Bosansko Grahovo. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

KISE – Doseljenici su iz Dalmacije, a starinom vode porijeklo iz Hercegovine. Po svemu sudeći, ovaj rod je najstariji u Čaprazlijama. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

KONjIK-LUNIĆ – Lunića ima u okolici Drniša, te se ne isključuje mogućnost, da vode porijeklo iz ovog kraja, (sela Kričke, kod Drniša). Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

KONjIKUŠIĆI – Njihovi preci su Daničići, koji vode porijeklo iz Crne Gore. Krećući sa crnogorskog prostora, prvo su se naselili u Gerzovo. Odatle su morali pobjeći zbog sukoba sa Turcima, zbog neke djevojke iz njihova roda. Tokom bježanja stigli su u Glamočko polje, gdje mjenjaju prezime iz Daničić u Injac. Kao Injci dolaze u Donje Livanjsko polje, gde dolazi do podjele i razdvajanja familije u nekoliko ogranaka. Nije pouzdano utvrđeno kada je i zašto došlo do ovoga, ali se zna da od Injaca postaju Konjihušići. Konjikušići u Čaprazlijama čuvaju predanje da su prezime dobili po uzgoju dobrih jahačkih konja. Konjikušići u Bojmuntama i ovi u Čaprazlijama vode isto porijeklo i smatraju se rodbinom. Svi, slave Svetog Vasilija Velikog.

MALjKOVIĆI – Kod ovog roda nema ništa spornog, radi se o doseljenicima iz Maovice kod Vrlike. Put doseljavanja je išao preko Uništa, za Čaprazlije. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

MARČETE – Doseljenici su iz Koljana kod Vrlike, Dalmacija. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

MIHALjICE – Mihaljice su doseljenici u ovo selo iz mjesta Kosore kod Vrlike, Dalmacija. Neki od njihovih potomaka sjećaju se pričanja roditelja kako su oni daljnjom starinom negdje iz Like. Daljnje porijeklo im je iz Crne Gore. Nekad su imali prezime Miljanić. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

RADIĆI – Njihovo prijašnje prezime je Čulić. Ovdje su doselili iz Jaruge, sela na terenu Bosansko Grahovske opštine. Daljnje porijeklo vode iz Dalmacije. Slave Časne verige Svetog apostola Petra.

STOJIĆI – Radi se o doseljenicima iz Podosoja, kod Vrlike, Dalmacija. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

BODROŽIĆI – Izumrli i raselili.

ŠUNjKE – Izumrli i raselili.

Hrvatski rodovi su: BULOVIĆI – iz Bitelića kod Sinja. Bili su pravoslavci do 1903. godine; ĆURKOVIĆI – iz Biličića kod Glamoča, god. 1879. doselili se iz Bitelića kod Sinja; GRANICI – iz Muca kod Sinja; HRGOVIĆI – 1741. godine su u Rujanima; ĐAPIĆI – doselili iz Bitelića kod Sinja 1912. godine; JURIŠIĆI – ranije Đapići; MATKOVIĆI – iz G. Bitelića kod Sinja 1879. godine; PERAJICE – iz Glavica kod Sinja 1879. godine; SOLDIĆI – iz Zasioka kod Sinja 1850. godine.

—————————————————

Izvori: http://www.lijevno.com i http://www.relax-livno.com