Neobično interesantno ime nosi selo Bojmunte, koje se nalazi na 29. kilometru asfaltnog puta od Livna za Bosansko Grahovo, nadovezujući se na Čelebić.

Josip Smodlaka, govoreći o imenima naselja na tlu Jugoslavije za koje se zna ili nagađa da su vlaškoga, rumunskog porijekla, napisao je: „Zaključit ću ovaj spisak čudnim imenom Bojmonti, koje nosi jedno selo u kotaru Livanjskom, u kome su svi žitelji danas zgoljni Srbi pravoslavci. Ovo mi je ime osobito zapelo za oko, zato što je ono očevidno korupcija romanskoga, odnosno italijanskog imena Bajamonte, koje susrećemo u istoriji Venecije, a koje je nosila i jedna čuvena građanska porodica Splitska. Poreklo ovog imena, utoliko mi je zagonetnije što isto prezime, pisano po italijansku „Bajamonti“, nose i neki zemljoradnici našega jezika u Splitu, za koje nisam mogao da utvrdim da li su im preci bili doseljenici Mlečani ili Vlasi Bojmonti iz Dinarskog krša“.

Starih potvrda za selo Bojmunte nema. Ne zna se kada se prvi put pominju kao naselja. Dvadesetak mještana ovog sela kazivali su  da je njihova zemlja ranije, „za turskog vakta“, bila vlasništvo porodice Delalića iz Livna te da su njihovi preci „još za Austrije“ zemlju dobili „munte“.

Moguće je da je naziv ovoga sela složenica izvedena od opšte riječi „boj“, rat i italijanske riječi „munta“, dražba, licitacija. Složenica bi, ako je ispravno ovo tumačenje, značila da je to selo ratnika, koji su za svoje ratne zasluge na držbi olako došli do posjeda zemlje. Usput, ime ovog sela je Bojmunte, a ne Bojmunti. U novije vrijeme statističari i pisari, iskrivljuju ime ovog sela pišući ga Bojmunti, s nastavkom „i“ na kraju. Bojmunte nisu, dakle, ni Bojmonti ni Bojmunti.

Ovo selo je locirano na liniji od Čelebića do Radanovaca. Na početku Bojmunata, put Livno – Grahovo skreće preko polja, prelazeći dva mosta na Jaruzi, Postopolje, dotiče selo Sajković, a odatle vodi prema Grahovu. Od bojmuntske raskrsnice, kod kuće Mitrovića, vodi asfaltni put kroz Bojmunte i ostala sela u podnožju Staretine i Šatora. Selo se prostire na terenu periodičnih izvora. U jesen i proljeće „prorade“ vrela bojmuntska, te voda zna izvirati iz kuća. U ljetnom periodu je suša, izvori su „mrtvi“.

Toponimi su: Adžin pod, Akarište, Bikuše, Bristovača, Buciše, Bučuša, Cipac, Crljenica, Čoruša, Cebuša, Delalića glavica, Dragića (Dragovića) ulica, Duboka draga, Duga ulica, Gačina, Glavica, Glavičica, Grabovac, Gradina, Grčki brijeg, Grebljice, Gunjuša, Husača, Isanuša, Ivanuša, Jabuke, Jama, Janjila draga, Janjilo, Keželjevina, Klačine, Kruščica, Kusače, Lopari, Lučica, Lug, Ljeskovac, Ljubojev do, Malo grebljice, Mihajlovo kućište, Mihajluša, Mujina dolina, Nadpotnice, Paripovina, Pistet draga, polje, Poljica, Rajčevac, Ravni dolac, Ravnjača, Razljevi, Ražlive, Rudina dolina, Skladovi, Šarino katunište, Vlačice, Vlake, Vodike, Vučinić, Zagorica, Ždribovac.
Stanovnicima sela pripadaju dobre livade, te dio šume u polju i planini. U ovom selu već dugi niz godina, sve do decembra 1994. godine, živili su samo Srbi.

Srpski rodovi su:

DAVIDOVIĆI – Ovaj rod je porijeklom iz Dalmacije, ali nema tačnih podataka iz koje su dalmatinske regije i kada su tačno njihovi preci preselili, prvo u Sajković i Gubin, a odatle na teren Bojmunata. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

IVETIĆI – Porijeklom su iz sela Civljane kod Vrlike, Dalmacija. Slave Svetog Prvomučenika i Arhiđakona Stefana.

KISE – Vode porijeklo iz Hercegovine, odakle su prvo doselili u Dalmaciju. Iz Dalmacije su prešli u Livanjsko polje. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

KONjIKUŠIĆI – Njihovi preci su Daničići, koji vode porijeklo iz Crne Gore. Krećući sa crnogorskog prostora, prvo su se naselili u Gerzovo. Odatle su morali pobjeći zbog sukoba sa Turcima, zbog neke djevojke iz njihova roda. Tokom bježanja stigli su u Glamočko polje, gdje mjenjaju prezime iz Daničić u Injac. Kao Injci dolaze u Donje Livanjsko polje, gde dolazi do podjele i razdvajanja familije u nekoliko ogranaka. Nije pouzdano utvrđeno kada je i zašto došlo do ovoga, ali se zna da od Injaca postaju Konjihušići. Kada su Konjikušići došli u Bojmunte, nije utvrđeno. Svi potomci Daničića, slave Svetog Vasilija Velikog.

MILUTINI – U Bojmunte su doselili iz Čelebića. Znaju toliko da su im preci doseljeni iz Strupnića. Preseljavanje je teklo po naređenju jednog od begova. Daljnje porijeklo ne znaju. Slave Sabor Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan.

MITROVIĆI – Prema onome čime raspolaže pisana dokumentacija, ovaj rod je doselio iz Promine kod Drniša, Dalmacija. U razgovoru sa starim Mitrovićima, potvrđuje se činjenica da vode porijeklo iz Dalmacije, ali da su se prethodno prezivali Kiso i negdje u vrijeme turske vladavine, promjenili prezime po jednom od predaka. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

ROSIĆI – Prešli su iz Sajkovića u Bojmunte. Slave Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan.

ŠUNjKE – Prijašnje im je prezime bilo Obad(ović). U Bojmunte su doselili iz Vrbice. Slave Svetog proroka Iliju – Ilindan.

VIDOVIĆI – I ovaj rod je prije imao drugo prezime, prezivali su se Kiso. Sadašnje prezime su uzeli po babi Viduši. Porijeklom su iz Hercegovine. Postoji tvrdnja da su zajedničkog porijekla oni, Kise i Mitrovići u Bojmuntima. Slave Svetog Velikomučenika Georgija Pobedonosca – Đurđevdan.

VUJIČIĆI – Doseljeni su u Bojmunte iz Kazanaca. Tvrde da su porijeklom iz Crne Gore. Slave Svetog Nikolaja Čudotvorca – Nikoljdan.

—————————————————–

Izvor: http://www.lijevno.com